Revolveraš: Kula tmine, S.King

Ova jednostavna rečenica početna je crta, zaštitni znak, pa čak i sažetak Revolveraša. Na mnogo načina, ta je jedina rečenica ono što definira ovu knjigu. Jer s tom rečenicom zapravo sve počinje.

Sjećam se prvog trenutka kada sam se susrela sa Stephenom Kingom. Tamo negdje, dok sam još bila mladi curetak, prikazivala se televizijska serija naziva Langolijeri. Bila je jeziva, bila je strašno i bila je odlična. I danas, kada bi zatvorila oči,jedino što bi mi dolazilo u sjećanje u vezi te serije, bio je onaj pucketavi zvuk koji su ti langolijeri stvarali.

Ubrzo sam otkrila da je serija rađena prema romanu meni tada nepoznatog Stephena Kinga i odmah se bacila u potragu za njom. I oduševila! Uskoro sam gutala i ostale njegove knjige iznenađujući samu sebe kako uživam u njegovim romanima.

I onda mi je u ruke došao Revolveraš. Bit ću iskrena, od svih romana koje je King napisao, za ovu jedino nisam čula. Isprva mi je bilo i neugodno i krivo jer ja, kao veliki ljubitelj njegovih dijela nisam čula za ovaj serijal. Smirio me sam Stephen, koji je u predgovoru napisao kako je priča o Kuli, priča koju je pisao više od trideset godina, manja poznata od njegovih drugih romana.

Ovo je jedna od onih knjiga u kojima ništa ne znate kada je počnete čitati. Likovi se pojavljuju sa imenima poput ‘čovjek u crnom’ i ‘revolveraš’. Mjesto radnje … pustinja. Ništa više. To je imalo i pozitivan i negativan učinak na moje iskustvo s knjigom. Negativna stvar je činjenica da u početku nisam razumjela apsolutno ništa o onome što se događalo, i uopće me nije bilo briga o onome što se dogodilo likovima. Zašto bih, kad nije bilo načina da se kaže tko je bio dobar momak a tko loš (osim možda naslova knjige), a niti jedan lik nije imao nikakve veze s drugim likovima ili mjestima? Pozitivna stvar je da knjiga postaje bolja što više ih više upoznate. Na kraju ćete saznati tko su likovi, koje tajne skrivaju iz svoje prošlosti i zašto se ova dramatična potjera zapravo događa.

Tako se javlja jedna od spasonosnih milosti ove knjige: njegov glavni lik. Roland Deschain, Roland iz Gileada. Roland je jedan od onih odličnih i tihih protagonista koji dopuštaju da umjesto njega govore njegova djela i koji progoni čovjeka u crnom uzduž i poprijeko nepregledne pustinje.Točnu lokaciju zapravo ne znamo, ali svako mjesto u koji dođu u stanju je propadanja. Postoje povremeni ostaci vrlo napredne tehnologije, ali stvari su došle do točke u kojoj su Rolandovi revolveri najrazvijenija stvar koja postoji. Sve zapravo navodi na to da je to Zemlja, koju je davno pogodila nekakva apokalipsa. Zapravo cijeli svijet podsjeća na stare western filmove, koji se odvijaju negdje na periferiji gradova, s nekim djelićem koji uopće ne pripada tamo. Magija, demoni i mutanti također dijele zajedničko mjesto na ovom svijetu. Možete li vjerovati da je ideju za upravo za takav svijet a i lik,King dobio kombinacijom čitanja Hobita i gledanja filma Dobar, loš, zao u kojem je glumio Clint Eastwood?

Pisanje je … čudno. Da, mislim da bi to bio najbolji način opisivanja. King izgleda da se neprestano prebacuje između jednostavnosti i složenosti pri izradi svojih rečenica, stvarajući čudne kombinacijske linije dugih i impresivnih riječi, a zatim iritantne zvukove poput “ka”. To ne znači da je pisanje loše, samo možda da stil ne odgovara mojem ukusu. Ili možda što je roman započeo pisati kada je imao 19.godina?

Zanimljiva je činjenica, dok sam kopala malo po društvenim mrežama o knjizi, da su mnogi komentirali da su prilikom čitanja prvog dijela ostali ravnodušni prema njoj. Da ih nije toliko zaokupila, opčinila. Neki su čak priznali da nisu ni počeli čitati nastavke, upravo zbog načina kako je napisan prvi dio i da dugo nisu ni razmišljali o pročitanoj knjizi. Nakon mnogo godina, ponovno su je pročitali. I začudo, oduševili se.

Zato ću ja definitivno ponovno pročitati ovu knjigu, i to prošireno izdanje, i to ne zato što mi se knjiga nije svidjela. Kako je Stephen rekao u pregovoru, nakon rada na petoj i šestoj knjizi, bilo je vrijeme da se vrati i napravi završnu reviziju serijala. Zašto? Jer tih sedam knjiga, koliko ih ima u serijalu, nikad nisu bile zasebne priče, već dijelovi dugačkog romana u kojem početak nije bio usklađen sa završetkom jer ih nikad nije gledao kao cjelinu. Zato je napravio doradu, da napokon sve postavi na svoje mjesto.

Iskreno, mene baš zanima što još čeka Revolveraša, sada kada je…( ovdje namjerno ovako završavam post, jer odgovor, morate pročitati u Kuli tmine I.) 🙂

 

No Comments

Leave a Comment