Jeste li znali- priča o Ernestu Hemingweyu

Live wild and free.”

 

Pretpostavljam da je to bila česta uzrečica jednog od najvećih svjetskih književnika – Ernesta Hemingweya. Svi smo odrasli čitajući njegove knjige u srednjoj školi , gdje su nam rekli da je njegova proza bila neka od najboljih ikad napisanih. Ali uz to što je bio odličan književnik , Ernest Hemingwey bio je jedan od književnika koji je uvelike živio svoj život na način na koji je on htio.

Hemingway nije bio ni gospodin, ni dobar otac, ni pravi primjer muškosti. Ipak, svi njegovi nedostaci odlaze u drugi plan kada toliko probuđuju maštu. Njegov život je bio pun velikih avantura koji ispunjavaju snove mnogih mladih dječaka i odraslih ljudi.

Bio je dobitnik Pulitzerove i Nobelove nagrade, primatelj Brončane zvijezde za hrabrost , vrhunski sportski ribar, veliki lovac, boksač, ljubitelj bikova i dopisnik tijekom ratova . Čitajući bezbrojne biografije i izvješća o njegovu životu, lako je izgubiti trag činjenice da je Hemingway bio jedan od onih muškaraca za koje slobodno mogu reći da više nema: slobodan, divlji i nesputan.

My writing is nothing, my boxing is everything.”

Uz pisanje, Hemingweyeva druga životna strast bila je boks. Boks je trenirao od djetinjstva i mnogi su govorili da je jako dobar u tome. U svojoj kući u Key Westu, tik do bazena imao je boksačku arenu koji je koristio kako bi mogao iskoristiti goste da mu budu sparing partneri- naravno na štetu gostiju, jer je Hemingwey uvijek pobjeđivao. hemboxing2

Kada se nije bavio boksanjem, bio je boksački sudac. Tako je jednom prilikom bio sudac na meču u kojem se jedan od boksača stalno dizao s poda unatoč udarcima koje je dobivao od protivnika. Njegov trener, bivši slavni boksač “Shine” Forbes, zbog njegove tvrdoglavosti odlučio je predati meč te je u ring bacio ručnik u znak predaje. Hemingwey je, odbijajući predaju, jednostavno uzeo ručnik i bacio mu ga nazad. Tada je Shine, nakon nekoliko puta bacanja ručnika u ring i opetovanog vračanja bijesan poput bika ušao u ring i udario Hemingweya. Tek kasnije je saznao tko je bila osoba koju je udario te ga je uskoro posjetio u njegovom domu da se ispriča. Hemingwaya uopće nije smetao taj incident a njih su dvoje uskoro postali vrlo bliski prijatelji i česti sparing partneri.

Dok je živio u Parizu, Hemingwey je često izlazio s piscem Jamesom Joyceom, gdje je Joyce često izazivao svađu i tučnjavu po lokalnim barovima. Kako je zapravo Joyce započinjao borbu nitko ne zna, jer svi su znali da je Joyce bio prilično slab, s tako lošim vidom da većinu vremena nije ni vidio osobu s kojom se borio. Ali Hemingweyu je bilo dovoljno da se Joyce udalji nakon započete svađe, vikne mu da on to riješi a ovaj bi poput luđaka navalio na osobu s kojom se Joyce svađao i započeo tuču. Zbog svojih čestih tuča prozvali su ih prvim književno- boksačkim timom.

I drink to make other people more interesting.”

Postoji nepotvrđena priča u vezi Hemingweya i koktela “Bloody Mary”. Priča kaže da je piće prvi put posluženo Hemingwayu u Parizu. Njegovi su mu liječnici zbog bolesti zabranili alkohol, a njegova žena, Mary, držala se te zabrane i često mu prigovarala ako bi ga ulovila da ga pije. Tada mu je barmen napravio koktel koji je ublažio miris alkohola pomiješavši votku i sok od rajčice te mu ga donosio u hotelsku sobu bez ikakvog straha da će Mary shvatiti što mu to donosi. Nakon što je Hemingwey dobio bolju “krvavu ženu”, koktel je kršten njenim imenom- Bloody Mary.

Ernest je jednom uzeo pisoar iz omiljenog bara i preselio ga u svoj dom tvrdeći da ga je uzeo samo jer je toliko dao novca za piće koje je urinirao u taj pisoar da ga zbog toga i posjeduje.

Francis Scott Fitzgerald -autor Velikog Gatsbyja – u barskom je toaletu pokazao Hemingwayu svoju penis i priznao svoju brigu da je premalen da zadovolji suprugu Zeldu. I to upravo zato što mu je Zelda rekla da veličina njegovog penisa nikad ne bi mogla učiniti ženu sretnom. Hemingway ga je, nakon demonstracije, ljubazno uvjeravao da je njegova “veličina” sasvim u redu.

Death is like an old whore in a bar–I’ll buy her a drink but I won’t go upstairs with her.”

Usprkos brojnim avanturama uvijek se činilo da Hemingway uspješno bježi od smrti. Preživio je trovanje antraksom, malariju, upalu pluća, rak kože, hepatitis, dijabetes, dvije zrakoplovne nesreće (u dva uzastopna dana), rupturu bubrega, slezene i jetre, ugnječenje kralježnice,lom lubanje i još mnogo toga. Na kraju svoga života, Hemingway je bio pun paranoidnih deluzija. Također je razvio simptome psihoze vjerojatno povezane s njegovom temeljnom afektivnom bolesti i preklapanjem alkoholizma i traumatskom ozljedom mozga. Podvrgnut je šok- terapiji kako bi liječili njegovu maničnu depresiju (bipolarni poremećaj). Nažalost, liječenje mu je onemogućilo pisanje što je bio jedan od katalizatora koji su izazvali njegovu želju za samoubojstvom.

Every man’s life ends the same way. It is only the details of how he lived and how he died that distinguish one man from another.”

2. srpnja 1961., dan nakon 36. tretmana šok-terapije, Hemingway je počinio samoubojstvo svojom omiljenom puškom. Izgleda da je jedina stvar koju je mogla ubiti Hemingweya zapravo bio on sam.

P.S Jeste li znali da je Hemingwey imao ravnu guzu ( toliko o njegovoj pojavi kao veliki ljubitelj žena) i da se svake godine obilježava natjecanje njemu u čast u kojem pobjeđuje osoba koja mu je najsličnija?

ernesthemingwaybutt

No Comments

Leave a Comment