John Ronald Reuel Tolkien

Što vam prvo padne na pamet kada vam spomenem Tolkiena? Hobit? Gospodar prstenova? Lula? Otac moderne fantastičke literature? Da, rekla bih sve to. Mene osobito asocira na čovjeka izrazito velike mašte i velikog romantičara.

John Ronald Reuel Tolkien rođen je u Africi, 3.siječnja davne 1892. godine. Pitate se zbog čega je dobio tako dugo ime? Prvo ime John dobio je po djedu, Ronald po majčinoj želji, a John i Reuel po očevoj. Iako mu je prvo ime bilo John, gotovo svi su ga zvali Ronald. Prijateljima u školi bio je John Ronald, a poslije je s vremenom postao poznat kao Tollers ili J.R.R.T.

Tolkien, koje je odrastao u Africi nije bio imun na njene opasnosti. Kad je tek prohodao, ugrizla ga je tarantula , no nasreću, njegova njegovateljica isisala je sav otrov. Kasnije je uvijek govorio kako nema nikakvu osobitu averziju prema paucima, no pauci divovskih razmjera ipak su se često pojavljivali u njegovim djelima.

Nakon očeve smrti sa majkom i bratom vratio se u Englesku gdje je od tete Grace saznao priču o povijesti svog prezimena. Rekla je kako je obiteljsko ime izvorno bilo “von Hohenzollern”. Za opsade Beča 1529. godine, George von Hohenzollern je izveo uspješan prepad na Turke, pa je dobio nadimak Tollkühn, što znači “ludo hrabar”. Obitelj je također vjerojatno bila ženidbeno povezana s francuskim plemstvom: francuska verzija imena Tollkühn bila je du Téméraire. Teta Grace ispričala je i priču o tome kako je obitelj anglizirala svoje prezime kako bi izbjegla giljotinu za vrijeme Francuske revolucije.

Kada se majka odlučila odvojiti od svoje obitelji, iznajmila je malu kućicu od opeke u selu Sarehole. Promet kraj njihove kuće bio je vrlo rijedak i grad Birmingham izgledao je vrlo udaljen. Tu su imali livadu, malu rijeku, stari mlin, jezerce i polja – sve što bi dvojica malih dječaka poželjela istraživati. Brali su gljive i bježali pred njihovim vlasnikom “Crnim ljudožderom”, kako su ga nazivali Ronald i Hilary. Osim boravka u prirodi, tu su bile i nove riječi Warwickshire narječja, koje su braća učila, kao što su “miskin” za kantu za smeće ili “gamgee” za pamučno predivo. Zvuči poznato, zar ne?

1900. godine Tolkienova majka preobratila se na katolicizam zbog kojeg je izgubila svaki kontakt s obitelji. Četiri godine kasnije, umrla je ušavši u dijabetičku komu. Sa samo 12.godina, Tolkien je postao siroče i dodjeljen je na skrb teti Beatrice Suffield a otac Francis, katolički svečenik, postao je “zamjenski otac” Ronaldu i Hilaryju. Kod tete Beatrice razvila se Tolkienova ljubav prema izmišljanju riječi koje je u igri počeo izmišljati zajedno sa svojim sestričnama. Kada je uvidio da Ronald i Hilary nisu sasvim zadovoljni životom kod tete Beatrice, otac Francis je odlučio, početkom 1908. godine da dječake uselili kod gospođe Faulkner. Kod nje nisu bili jedini stanari, jer je gđa Faulkner živjela sa suprugom, kćeri i služavkom. Jedini drugi podstanar bila je tamnokosa i sivooka osamnaestogodišnjakinja bez roditelja, Edith Bratt.

J.R.R. Tolkien i Edith

U dobi od 16 godina, Tolkien se zaljubio u nju, izazavši sablazan kod oca Francisa. Zahtijevao je od Ronalda da ta veza odmah prestane, a Ronald koji po prirodi nije bio buntovnik i poštovao je oca Francisa, pristao je. Ronald i Hilary bili su prisiljeni napustiti kuću gđe Faulkner.

Ronald i Edith odlučili su sastajati se tajno pa su vlakom odlazili na selo i tamo se sretali. Za 21. rođendan Ronald je Edith kupio ručni sat, a ona njemu nalivpero za njegov osamnaesti. Nažalost, ponovo su viđeni zajedno i otac Francis mu je zabranio da ju viđa i piše joj dok ne napuni 21 godinu. No 15. veljače Ronald je slučajno sreo Edith i rekao joj da mu je zabranjeno pisati joj. Slučajno ju je ponovo sreo 21. i 23. veljače, a 26. veljače je od oca Francisa dobio pismo u kojem je nazvao te njihove “slučajne” sastanke zlima i budalastima i zaprijetio kako će onemogućiti Ronaldovu sveučilišnu karijeru, ako ne prestane s tim.

Iako zaokupljen studijem i klubovima, Ronald nije zaboravio jedan vrlo važan dan: 3. siječnja 1913. godine, svoj 21. rođendan. Konačno se oslobodio zabrane viđanja i pisanja Edith Bratt. Čim je sat otkucao ponoć i proglasio početak 3. siječnja, Ronald je zgrabio pero i napisao pismo djevojci za koju se nadao da će mu postati ženom. Edithin je odgovor glasio da je zaručena za Georgea Fielda, brata svoje prijateljice Molly. Ronald se ukrcao u vlak za Cheltenham i otišao preklinjati Edith da se uda za njega umjesto za Georga. Čim se susreo s Edith na peronu, Ronald je znao da će mu se vratiti jer je pristala udati se za Georgea, jedinog mladića kojeg je poznavala osim Ronalda, zato što je držala da on za nju više ne mari. Nakon cjelodnevnog razgovora s Ronaldom, pristala je vratiti Georgeu zaručnički prsten, raskinuti zaruke i udati se za Johna Ronalda Reuela Tolkiena. George i njegova obitelj isprva su bili ljuti i uzrujani, no nakon nekog vremena smirili su se i planovi o vjenčanju Georgea i Edith bili su zaboravljeni.

Nadgrobni spomenik Tolkiena i supruge Edith

Da je bio veliki romantičar i jako zaljubljen u Edith govori i činjenica da je prema Tolkienovim uputama, njihov zajednički nadgrobni spomenik isklesan sa imenima “Beren” i “Luthien”, što je referenca na poznati par zaljubljenih ljubavnika iz izmišljenog svijeta kojeg je stvorio.Zapravo, ispiracija za lijepu vilenjakinju Lúthien, koja je jedan od najvažnijih likova u Silmarillionu bila je upravo Edith kada je raspuštene kose pjevala i plesala, pri čemu bi njezina tamna kosa ljupko lepršala za njom. Priča o Lúthien i njezinoj smrtnoj ljubavi Berenu, Ronaldu je bila jedna od najdražih.

Kao lingvist i stručnjak za staru englesku i staroslavensku književnost, Tolkien je bio profesor na Sveučilištu Oxford od 1925. do 1959. godine. Također je bio neumorni instruktor, koji je podučavao između 70 i 136 predavanja godišnje (njegov ugovor zahtijevao je samo 36). Ali najbolji dio je način na koji je podučavao te predavanja. Iako je u javnosti bio tih i bezosjećajan, Tolkien nije bio tipičan, rezerviran stereotip profesora Oxforda u učionici. Znao je ići na zabave odjeven kao polarni medvjed, progonio je susjedu sa sjekirom odjeven kao anglosaksonski ratnik, a znao je i trgovcima stavljati svoje lažne zube kao plaćanje.

Dana 11. svibnja 1926. Tolkien je upoznao dvadesetsedmogodišnjeg Clivea Staplesa Lewisa. Obično se predstavljao kao C.S. Lewis ili Jack za prijatelje. Jack i Ronald razvili su blisko, doživotno prijateljstvo koje je jako utjecalo na njihov daljnji rad. Znate li zašto se u Kronikama Narnije na samom početku pojavljuje ulična lampa? Iz Lewisovog inata prema Tolkienu koji mu je rekao da ulična lampa nema što raditi u fantastičnim knjigama.

Jednog ljetnog dana na Northmoor Roadu Ronald Tolkien je ocjenjivao ispite. Bio je to monoton posao, pa je odahnuo kad je vidio da je jedan od kandidata milosrdno ostavio jednu stranicu potpuno neispisanu (a to je najbolje što se ispitivaču može dogoditi). No ono što se dogodilo s tim praznim papirom postalo je legendarno, na njemu je zapisao: “U rupi u zemlji živio je hobbit“. I tako je počela priča o Hobitu. Hobit je izdan 21. rujna 1937. godine i ubrzo postao bestseller. Nakon toga, što je sljedeće htio izdavač? Novu knjigu o hobitima.

Tako je prije početka prosinca Ronald već pisao svoju novu “hobitsku priču”. Novi junak koji je trebao zamijeniti već ostarjelog Bilba bio je Bingo Baggins, Bilbov sin. U pozadini Ronaldovih misli kao “lajtmotiv” bio je “povratak prstena”. U veljači Bingo je postao Bingo Bolger-Baggins i sad je bio Bilbov nećak. Bingovi bratići i suputnici bili su Odo i Frodo. No tada je priča, koja je trebala biti još jedna vesela hobitska pripovijest, postala mračnija: niotkuda se pojavio Crni jahač.

Tragični događaj odgodio je Ronaldovo pisanje, no Ronald je znao da njegova knjiga odmiče, postajući sve mračnijom te da zahtijeva nove likove. U priču je ušao Trotter, “neobični hobit smeđega lica”, kojeg su Bingo, Odo i Frodo susreli u Breeu. On je bio prvotni daleki odjek kasnijeg Aragorna, no bilo je i drugih promjena. Ronald je bio vezan uz ime Bingo, no ipak je razmišljao o tome da ga promijeni u Frodo. Bilbov prsten sada je bio Vladajući Prsten Jedan iz Mordora, a i izvjesni Sam Gamgee utrpan je u već nabujalu priču.

Sljedećeg se ljeta Bingo pretvorio u Froda, a priča je prestala biti dječjom. “Postajala je strašnijom od Hobita”, kako je Ronald napisao Stanleyu Unwinu, njegovom izdavaču. Svijet Gospodara prstenova postao je svijet budućeg Silmarilliona, a “nastavak priče o hobitima” više je bio nalik Silmarillionu.

Knjizi je sad trebalo dati naslov. Kao cjelina zvala se Gospodar prstenova, no što učiniti s tri posebna dijelova? Dio 1, 2 i 3 nikako nije moglo proći. Ronald je predložio “Povratak sjene”, “Sjena raste” i “Prstenov rat”. Ne treba ni reći da su ovi prvi prijedlozi pali u vodu te su se napokon dogovorili naslovi “Prstenova družina”, “Dvije kule” i “Povratak kralja”. Posljednji naslov mu se nije sviđao, jer je odavao radnju priče.

Tolkien je sebe prvo vidio kao znanstvenika a tek onda kao pisca. Hobit i Gospodar prstenova bili su u velikoj mjeri Tolkienov pokušaj da stvori mitove, ali nije bio svjestan njihovim uspjehom. Zapravo, proveo je godine odbacujući, kritizirajući i uništavajući prilagodbe svog djela jer nije vjerovao da je uhvatio svoj epski opseg i plemenitu svrhu. Zanimljivo je da je Tolkien bio potpuno skeptičan prema većini obožavatelja Gospodara prstenova vjerujući da su oni samo hrpa luđaka. Njegovi zapisi i slučajne bilješke, zajedno s rukopisima koje se nikada nije trudio objaviti, uređeni su, sastavljeni, lektorirani i objavljeni u desecima svezaka nakon njegove smrti, a većina ih je producirao njegov sin Christopher. 

Dana 2. rujna, u rano nedjeljno jutro, John Ronald Reuel Tolkien umro je u dobi od 81 godine.

No Comments

Leave a Comment