Moriarty, Anthony Horowitz

Sir Arthur Conan Doyle napokon je uspio. Sherlock Holmes je mrtav. Mrtav je i njegov zakleti neprijatelj Moriarty koji je stvoren samo da ubije Sherlocka jer je očigledno Doylu vlastiti junak užasno išao na živce. Svoje okrutno djelo izvršio je u priči koja se odigrava u Švicarskoj, kraj vodopada Reichenbach. Nakon te stravične smrti, mnogi su čitatelji i obožavatelji tada već legendarnog Sherlocka Holmesa bili zgroženi pa su čak u znak žalosti nosili crne trake na šeširima i demonstrirali pred piščevim stanom tražeći da oživi njihovog miljenika.

I što je Doyle morao učiniti? Na veliku žalost Sir Doyla, slavni detektiv iznenada je ustao iz mrtvih mučeći još godinama svog stvoritelja.

Puno, puno godina kasnije, upravitelji Ostavštine Sir Arthura Doyla ovlastili su pisca ovog romana, Anthonyja Horowitza, da nastavi pisati zgode i nezgode slavnog detektiva. Anthony je odlučio popuniti “rupu” koju je Doyle napravio između dva romana jer u prvom romanu Holmes umire pod slapovima vodopada dok se u sljedećoj knjizi vraća među žive. Gdje je bio? Što je radio? I zašto je to učinio? Mnoga pitanja ostaju neodgovorena te se ova knjiga osvrće na događaje između ta dva romana, točno nakon Sherlockove smrti.

Athelney Jones, inspektor Scotland Yarda i Frederick Chase viši istražitelj u Pinkertonovoj detektivskoj agenciji u New Yorku, glavni su protagonisti ovog romana iako se cijeli roman vrti kao priča koju sam Chase priča čitatelju. Amerikanac i Englez. Iako dva različita svijeta, vuče ih zajednički cilj- Moriarty. Chase je došao u Englesku istražiti smrt svoga mladog kolege Jonathana Pilgrima za koje smatra da je nekako povezano sa smrću profesora Moriartyja i za sada, nestankom Sherlocka Holmesa.

Chasea muči još jedna stvar, mogućnost širenja kriminalnog miljea na područje Amerike, jer ima dokaze kako je Clarence Devereux, ujedinitelj njujorških bandi, upravo pristigao na englesko tlo. Devereux je upravitelj koji svime upravlja u sjeni iako kruže glasine da je tome razlog njegov paničan strah od vanjskih prostora, te upravo zato nitko točno ne zna kako on izgleda.

Jones je tipični engleski gospodin koji cijeni i poštuje rad Sherlocka Holmesa. Zapravo, to poštovanje malo prelazi i u opsesiju, jer Jones, na tipični sherlomski način pristupa svakom zločinu.

Kada zajedničkim snagama odluče otkriti poveznicu Moriartyja i Devereuxa, neće ni sami biti svjesni u što se upuštaju. Kako raskrinkati američkog kriminalca ako nemaju pojma kako on izgleda? Samo malo “njuškanje” po ulicama Londona dovesti će ih do krvoprolića koji će ih odvesti u lov na nevidljivog čovjeka koji se skriva duboko u sjeni.

Knjiga o Sherlocku Holmesu bez Sherlocka. Sherlock bez Watsona. Moriarty u naslovu, ali on je mrtav. Da li funkcionira? Nevjerojatno, ali da. Iskreno, prvo sam se jako iznenadila kada sam shvatila da niti Sherlocka niti Watsona nema. Mislim, kakav je to sherlovski roman bez dva glavna lika? Ali, kako sam polako bila uvučena u priču shvatila sam da je Horowitz napravio odličan posao kada je to napravio. Jer, kad malo bolje pogledaš, nakon što si pročitao roman, naši glavni protagonisti zapravo jako sliče onima koji nedostaju- Sherlocku i Watsonu i upravo zbog toga, ne osjeća se “rupa” koja se može dogoditi prilikom izbivanja onih koji bi trebali biti tu.

Čak i radnja romana ne “bježi” daleko od radnje u kojima su njih dvoje. Dobar kriminalistički roman treba tjerati čitatelja da non stop pogađa, kao detektiv istražuje i sumnja, ispituje motive i situacije. A zahvaljujući sličnosti Jonesa i Holmesa ( ha, čak su i imena slična) nikada se nisam upitala a što bi sada Sherlock napravio?

I baš kad sam mislila, tamo negdje na pola romana, ok, sad sve znam, sve mi je jasno, opalila me spoznaja- tek je pola romana, a sve karte su poslagane na stol? Hm, ne bih baš rekla gospodine Horowitz!

Završetak! Ah, završetak! On me je ostavio doslovno otvorenih usta, baš poput zadnje epizode Game of Thronesa!! Vjerujem da i oni koji su čitali već roman nisu očekivali takav kraj, tu završnicu! Mislim, tragovi su bili tu, vrlo suptilni, ali ne dovoljno jaki da se netko uhvati za tu činjenicu! Jer od sredine knjige, znala sam da će se nešto još dogoditi, da se nešto više mora otkriti ali takav kraj?! Mogu samo reći : “Bravo gospodine Horowitzu! Bravo!”

Mene ste bogami, kupili!

No Comments

Leave a Comment