Muza,Ana Čaić Blažević,Profil,Bibliomanija, Jessie Burton, emancipacija, žene, ljubav

Muza, Jessie Burton

Svi znamo što jednom umjetniku treba. Nisu to skupocjene stvari, hrpe papire, najpoznatiji pisaći stroj ili najbolje palete i nijanse boja. Ne – svima treba samo jedna stvar- muza.

A nju će uvijek pronaći na mjestu koje najmanju očekuju. A umjetnik? Tada samo treba spreman i odigrati svoju ulogu. Tako je oduvijek mislila i Odelle Bastien, mlada dvadesetšestogodišnja djevojka, koja je iz sunčanog Trinidada došla u tmurni London s velikom željom da postane spisateljica.

Kako u životu inače ide, želje su jedno a mogućnosti drugo i uskoro se Odelle nađe radeći u trgovini cipela i s velikom pomanjkanjem želje za pisanje. Ništa nije bilo kako je ona zamislila i samo je očekivala nekakvu priliku s kojom bi se maknula iz trgovine i vratila želju za pisanjem. Utjehu ubrzo pronalazi u galeriji Skelton, gdje je samozatajna i elegantna Marjorie Quick zaposli kao daktilografkinju.

muza,bibliomanija,ana čaić blažević. profil,jessie burtonZanimljivo je kako život uplete prste u sve, zar ne? Jer neki se događaji ne mogu pokrenuti dok sve ne dođe na svoje mjesto. Odelle je morala doći u galeriju i upoznati Marjorie, jer da nije, kako bi uopće shvatila da se iza tajanstvene slike, remek djela španjolskog slikara Isaaca Roblesa koja se odjednom našla u posjedu galerije i za koju se smatralo da je nestala prije mnogo godina, krije nešto više? Znatiželja će je povezati ne samo s Marjorie i njezinom tajanstvenom prošlosti nego i s događajima koje su se dogodile 30 godina ranije, kao i s Olive Schloss, kćeri bečkog trgovca umjetnina, koja sa svojom obitelji smjestila u malom selu na jugu Španjolske.

Olive je u biti jako slična Odelle. Oboje imaju veliku želju učiniti nešto sa svojim talentom, ali baš poput Odelle, i ona skriva svoj talent. Olive je cijeli život živjela pod sjenom svoga oca, poznatog trgovca umjetnina koji je oduvijek smatrao da žene ne mogu i znaju slikati, te da od žena nikada neće biti velikih slikara. Svjesna kako svijet trenutno funkcionira odlučuje da ipak neće krenuti na prestižnu umjetničku školu ali je isto tako ništa neće spriječiti da na prašnjavom tavanu stvori svoje malo umjetničko carstvo.

Pomirena sa sudbinom, nije ni bila svjesna kakva će previranja i umjetničkih djela u njoj probuditi dolazak Terese i Isaaca Roblesa, brata i sestre koji će se jednog ljetnog dana pojaviti na njihovim vratima.

Isaac je toliko privuče i on postaje ona iskra koju je dugo čekala, inspiracija, muza kojom njezina transformacija kao umjetnice tek započinje.

Ali njezina muza ipak nije ono što se čini, i na krilima građanskog rata, donosi nemir i razdor u njezinu već razorenu obitelj.

Jessie Burton nakon njenog hit romana “Minijaturistica” donosi roman o žudnji, identitetu, ljubavi i opsjednutosti. Govori i o umjetnosti, a svi znamo da svaki umjetnik mora imati onu malu iskru ludosti u sebi, neku svoju muzu bez koje ne bi nastalo njegovo djelo. Jer za koga umjetnici zapravo stvaraju? Za sebe? Ili druge? Izgube li se prilikom tog procesa stvaranja? Postoje li unutar njih neke borbe sa samim sobom, strah da ne uspiju ponovno napraviti ono što su napravili i prvi put?

Upravo o svojim unutarnjim borbama sa svojim odnosom prema vlastitoj umjetnosti govori i Jessie Burton nakon neočekivanog uspjeha Minijaturistice, a to se jako vidi u Muzi. Ženski protagonisti se bore sa svojom kreativnošću ali opet ih svaka skriva od javnog pogleda.

Odelle se neprekidno grize zbog pomanjkanja želje za pisanjem ali ne dozvoljava da živi  život u kojem bi imala što pisati. Non stop je negdje sa strane, kao nekakav suputnik u vlastitom životu koji je prepun nesigurnosti u svoj talent. Problem je i u tome što je dobro obrazovana, inteligentna i talentirana djevojka a koja ne može pobjeći predrasudi “bijelog” stanovništva Londona u kojem su još uvijek tamnopute ljude gledali samo kao radničku snagu i niže rangirane ljude.

Olive s druge strane, odbacuje umjetnost dok se ne pojavi Isaac. Kroz njega katalizira svoj talent, shvaćajući da kao žena ne bi uspjela u svijetu u kojem vladaju muškarci i u kojem se nadasve cijeni njihov rad. Isto tako se i boji uspjeha, boji se onoga što on radi ljudima- odvaja ih od nagona za stvaranjem, paralizirajući ih strahom da neće uspjeti napraviti novu sliku koja je dobra kao i prva koja je oduševila svijet.

Iako se cijeli roman vrti oko jednog umjetničkog djela, ovo nije priča samo o tome. Ovo je priča i o zamršenim obiteljskim odnosima, prijateljstvu i ljubavi, nenadanim trenutcima koji mijenjaju život, osobama koje nenadano se pojave u njemu i promjene ga iz temelja. Ovo je roman o svijetu u kojem su žene nisu cijenjene koliko bi trebale biti, bilo zbog boje kože bilo zbog toga što su samo to što jesu- žene.

Muza” je divan roman koji potvrđuje ogroman književni talent Jessie Burton. Multidimenzionalna je ovo priča o umjetnosti, traženju sreće i neusporedivih osjećaja koji će vas privlačiti  gotovo od prve stranice i teško da će te ga ostaviti po strani jednom kada ga počnete čitati.

No Comments

Leave a Comment

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.