moć,stilus knjiga, bibliomanija, ana čaić blažević

Moć, Naomi Alderman

Živimo u patrijarhalnom društvu. Od samog početka ljudske povijesti žene su uvijek bile iza. Kad kažem iza, mislim na hijerarhiju i njihov položaj. U srednjem vijeku, ženin položaj je bio takav da je bila samo dobra za rađanje i kuhinju. Kroz godine, njihov status se nije puno promijenio. Svaka žene koja je iskakala iz “okvira” proglašena je heretikom, vješticom i bivala spaljena na lomači. Čak i mnoge kraljice, nasljednice velikih kraljevstva nisu bile ništa, doli podsmjeh i ismijavanje ako je poželjela voditi svoje kraljevstvo bez utjecaja muža. Žene nisu smjele biti doktori i odvjetnici jer se dugo smatralo da je taj posao predodređen muškarcima jer su žene nježne dušice koje ne mogu pokazati oštru i snažniju stranu.

Ali, vremena su se promijenila. Pojavile su se prve sufražetkinje koje su tražile pravo glasa, pa prve doktorice, odvjetnice, liderice. Žene diljem svijeta pokazale su da vrijede i da znaju raditi ono što rade i muškarci. Ali, to nikada nije bilo dovoljno. Žene i dalje trpe razna sr*** diljem svijeta, i dalje su ismijavane, i dalje su u drugim redovima, i dalje su manje plaćene za svoj posao. Žene diljem svijeta sustavno siluju, otimaju, ubijaju.

No što kada bi jedan događaj promijenio cijelu situaciju? Što kada bi žene bile te koje bi dobile moć? Zamislite da jednog dana, shvatite da djevojke, a onda i sve žene diljem svijeta razviju čudnu fizičku snagu- unutar njih, kod same ključne kosti pojavila se pređa- a na vrhovima te pređe električni receptori koji omogućuju svakoj ženi da kroz vlastite ruke odašilje struju.

Svijet koji je izgrađen na patrijarhalnom društvu, više ne postoji. Sada je žena sinonim za snagu i moć. Sada su muškarci ti koji se boje za svoju fizičku sigurnost i kojima je oduzeto svako liderstvo. Oni su ti, koji sada stoje iza žene, koja je nositeljica moći.

“Isprva nismo govorili o svojoj boli jer nije bilo muževno. Sad ne govorimo o njoj zato što se osjećamo prestrašeno, posramljeno, usamljeno i beznadno,svatko je sam za sebe. Teško je odrediti kada su vodeći postali prateći.”

Ali žene su ipak nježniji spol i svijet će uskoro postati bolje mjesto? Zar ne? Više neće biti ratova i bolesti, droga i korupcije? Zar ne? Moram vas razočarati i reći: NE!

Moć ima jednu snagu koja je očita- preobražava društvo. A kada ga društvo osjeti , teško da će je pustiti.

“Moć da nekome naudiš svojevrsno je bogatstvo.”

A ima li veće moći od one koje svakodnevno imaš u svojim rukama?

Upravo je zato Naomi Alderman i napisala ovu knjigu. Da prodrma svijet. Kroz Moć ona razmatra kakav će svijet izgledati kada ga se “dočepaju” žene. Na koji će način to utjecati na različite ljude i probleme, od terorizma i religije do korupcije i društva. Kroz četiri lika Aldermanica prikazuje njihove doživljaje na Moć. Svatko od njih doživljava taj fenomen na drugi način, dok su izloženi različitom presjeku globalnih posljedica događaja, neki bez nade, uz viđenje brutalnih, oportunističkih načina koje čovječanstvo koristi i zloupotrebljava za osobnu, profesionalnu, kulturnu ili seksualnu prednost.

Da, žene su napokon došle na svoje. Nakon godina, stoljeća ugnjetavanja napokon su žene vladarice. Svi oni zlostavljači, predatori tvrdokorni patrijarhi napokon su dobili što su zaslužili. Pravda je zadovoljena. Sve dok se žene ne pokažu da su iste kao što su i muškarci bili. Možda čak i gore.

A korijen bolesti? Nisu zapravo ni muškarci ni žene. Problem je moć. I tko god ga bude imao u rukama, tko god imao moć da bude iznad drugog , imat će moć i da uništi svijet.

No Comments

Leave a Comment