tvoj drugi život počinje kad shvatiš da imaš samo jedan, Raphaelle Giordano, bibliomanija

Tvoj drugi život počinje kad shvatiš da imaš samo jedan, Raphaëlle Giordano

Bit ću iskrena- nisam veliki ljubitelj self- help literature. Iako shvaćam njihov cilj, prvo što mogu reći za njih da su mi u većini slučajeva previše suhoparne, s puno savjeta ali malo životnih situacija ili primjera.

Ali, ako je taj self- help upakiran u nekakvu priču koja ima smisla onda je to drugi par cipela. Voljela sam, i još uvijek volim sve knjige Richarda Bacha i Paula Coelhoa  jer sve su mi te knjige pravo osvježenje ne samo za um, nego i za dušu.

Zapravo, zar nije to cilj te literature- savjetovati kako ostvariti sreću na svim životnim poljima, a sve to kroz potragu za osobnim napretkom, mirom i ljubavi koje pronalazimo u sebi. Međutim razlika između klasičnih i ovih self help romana to što će vas ovakvi romani bez obzira na radnju suptilno usmjeriti ka takvom razmišljanju, ali na jedan realniji i praktični način. I još ćete dugo, dugo razmišljati o njima.

Tvoj drugi život počinje kad shvatiš da imaš samo jedan, jedan je od tih romana.

Camille ima sve što može poželjeti- muža, sina, posao. Može se reći da ima sve uvijete da ima sretan i zadovoljan život. No, Camille jednostavno nije sretna. Posao koji radi je ne ispunjava, s mužem više ne dijeli strast i uzbuđenje kao na početku braka, pa se sada njihov odnos sveo na mlaku nježnost, a vatru s početka zamijenio je odnos prijateljstva.

Camille je shvatila da žive kao dosadan par, pa često njihov život uspoređuje sa sažvakanom žvakom koja je davno izgubila okus, ali vam se još uvijek nalazi u ustima. Njen sin je divno i živahno dijete, ali zbog obveza njihov odnos se sveo samo na provjeru zadaće i česte svađe.

U mentalnom stanju jada, bijesa i nezadovoljstva Camille doživljava prometnu nesreću i traži pomoć u obližnjoj kući. Vrata joj otvara Claude, stručnjak za njezino stanje jada i nemira.

“Vjerojatno patite od nekog oblika akutnog rutinitisa… To je duševna bolest od koje boluje sve više ljudi u svijetu, posebno na Zapadu. Simptomi su gotovo uvijek isti: nedostatak motivacije, kronično neraspoloženje, gubitak interesa i osjećaja, nesposobnost za osjećaj sreće unatoč obilju materijalnih dobara, bezvoljnost, umor…”

Obično se kaže da učitelj dolazi kada je učenik spreman, a Camille je bila definitivno spremna promijeniti svoj život iz temelja. Isprvo malo skeptična, Camille je prilično iznenađena kada je Claude malim koracima vodi prema promjeni. Njegovi načini za nju su neobični ali kako vrijeme prolazi uočava da su i učinkoviti. Dovoljno je samo s riječi priječi na djela, iako ni to nije baš jednostavno. Dati životu smisao, svi to želimo, zar ne? A dati životu smisao, to je misao vodilja promjene.

Istinsko ispunjenje možete donijeti samo sami sebi

Claude, iako se čini iznimno mudar i ponaša se kao da je svaki zadatak jednostavan, zna da baš  nije tako. Od Camille traži da sama donosi odluke, da se sama trudi i gura u jednom – pravom – smjeru boreći se protiv jakog neprijatelja- same sebe.

Energija stvara novu energiju.“- govori Claude a postati boljom osobom, sretnijom, uravnoteženom, to zahtjeva redoviti rad i trud. Poteškoća nije u tome da se ne zna što treba učiniti kako bi se bolje osjećalo, nego da se ustrajno radi i najzad s teorije prijeđe na praksu. Zato je on tu samo kao potpora, početna misao i nit vodilja koja Camille gura prema pravom putu.

Ona je sama ta koja je uspjela. Ona je ta koja je gurnula vlastite granice, pokazujući svima koliko je potrebno  sve promijeniti, izuti se doslovno iz cipela, prihvatiti ono što se ne može promijeniti i promijeniti ono što može.

Kako dalje kada se nađemo zakopani na jednom mjestu i ne vidimo izlaz? Ljudi često zaboravljaju da se trebaju okrenuti sebi i onome što želimo. Često, upravo zbog načina života život prilagođavamo drugima, a sebe izgubimo negdje na putu. Ova nas priča uči kako se vratiti na početak i živjeti sretnijim i ispunjenijim životom. Više voljeti sebe i ostati vjeran svojim odlukama.

“Bacite sidro”, kako Raphaëlle Giordano kaže. A sidro nije ništa drugo nego teret koji nas drži u začaranom krugu.

Hoće li biti lagano? Naravno da neće. Ništa se ne događa preko noći. Za korjenitu promjenu, nije dovoljno samo željeti, važno je krenuti, sudjelovati, promijeniti način razmišljanja. I raditi na tome, dan po dan. Malim koracima do cilja.

I najzad – dočepati se putovnice za novi život.

 

No Comments

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.