Alice Feeney,ponekad lažem, bibliomanija

Ponekad lažem, Alice Feeney

Ok, što se događa s našim nakladnicima? Nakon odličnog psiho-trilera Ne vjeruj svojim očima i trilera Laži donijeli su nam novu poslasticu – Ponekad lažem. Očigledno da su autori ( a i nakladnici) pronašli odličan recept kojim nas drže prikovane uz svoje knjige: dajte im dobre laži, što više “udica” poigravanja s istinom i uspjeh je zagarantiran.

Ponekad lažem prvi je roman britanske autorice Alice Feeney i još je jedan u nizu jako dobrih trilera koji će, kako se čini, obilježiti ovu godinu.

A godina je, tek na polovici!!

Naslov me odavno zaintrigirao, ocjene na Goodreadsu su ok i ja sam se s užitkom prepustila knjizi. A kakva knjiga je uopće ovo!!

Nepouzdana pripovjedačica nas odmah na početku upozorava- ponekad lažem. Upravo zbog toga, knjigu počinjem čitati s dozom sumnje u sve. Što to ona zapravo laže? U što mogu uopće vjerovati? Mogu li vjerovati? Želim li?

Ono što sigurno znam, je ovo: naša nepouzdana pripovjedačica leži u bolnici nakon automobilske nesreće, u komi je ali je svega svjesna. Zove se Amber Raynolds, trideset pet joj je godina i udana je za Paula. Kako se našla tamo, odnosno, kako je završila u automobilu kojeg nikada prije nije vozila ni sama ne zna niti se može sjetiti. Ponekad sjećanje polako navire, ali Amber osjeća da je ono toliko strašno, da i ono što pokušava izaći na površinu potiskava u mrak, unutar tame svoga uma.

I dok Amber leži u bolnici, priča se polako raspetljava. Pojavljuje se nekoliko vremenskih linija, zapravo tri dijela, a sva tri nam otkrivaju nešto o njoj i njezinu životu. Narativni skokovi skaču između vremenskog razdoblja prije nesreće, trenutnog vremena, dok Amber leži u bolnici i upija događaje koje se događaju oko nje i razdoblja dok je Amber bila samo djevojčica, a pisani su obliku dnevničkog zapisa.

Meni su ti dnevnički zapisi zapravo bili najvažniji, jer prateći njih, zapravo otkrivamo ono što se događalo i što je prethodilo tom događaju. Tragovi su tu, no možemo li im vjerovati? Jer sada znate i sami, Amber ponekad laže. Kroz njenu pripovijest, pokušavala sam sastaviti istinu. Pa, istinu koju Amber vidi. Ili istinu koju nam daje.

O moj Bože, kakva knjiga!

Uz sve to, autorica vješto dodaje likove koji su također sumnjivi ( i to sve zahvaljujući Amber). Tu je njen suprug Paul, slavni pisac koji prolazi kroz stvaralačku krizu i koji je, kako je Amber uvjerena, ne voli i vjerojatno je vara sa sestrom, njezina sestra Clare koja je savršena u svakom pogledu, stari prijatelj i dečko Edward, Amberina bezobrazna i drska šefica Madeline te Jo, Amberina prijateljica na poslu. Svi su oni na neki način povezani sa Amberovom nesrećom.

A ako ste pomislili da ste sve pohvatali, vjerujte mi, varate se! Obrati su vrhunski napisani i morali bi biti odličan čitatelj ili vrlo dobra reinkarnacija Sherlocka Holmesa ili Poirota da biste sve povezali. Autorica je sve savršeno postavila, postavljajući tajne i moguća pitanja u pravom trenutku a nikako ne dajući prave odgovore. Bilo je trenutaka kada sam se upitala “Jesam li ja uopće ovo pročitala?” i vraćajući se nekih dobrih 30 stranica unazad, samo da još jednom pročitam jesam li dobro shvatila neki dio upravo zbog tog “wtf” trenutka.

I taman kada sam nekako povezala konce i imala onaj “aha- tu sam te čekala” trenutak, došao je i “ŠTO SE POBOGU OVDJE DOGODILO?!” trenutak, neposredno pred kraj romana. Vjerujte mi, kraj se možda nije svidio svima, ali mene je ostavio u tom trenutku, šokirana čak i danima nakon što sam pročitala knjigu.

U svakom slučaju, knjigu toplo preporučujem! Ovo je jedan prokleto doobar triler koji zasigurno ne smijete propustiti. A i ne smijete propustiti priliku da saznate- zašto Amber ponekad laže.


Izdavač: Egmont Hrvatska ( 99,00 kn)

Prevoditelj: Jelena Pataki

No Comments

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.