Najdraže moje, Gabriel Tallent, bibliomnija

Najdraže moje, Gabriel Tallent

Najdraže moje posebna je knjiga. Toliko posebna da ću zasigurno reći kako je ovo bila jedna od onih knjiga koje su me duboko pogodile ali zbog kojih ću teško objasniti zašto. Evo, čak i sad, nakon što sam je pročitala vjerojatno prije nešto više od 3. tjedna, teško mi je napisati ono što osjećam za ovu knjigu.

Gabriel Tallent, kako mu i prezime upravo kaže, pravi je talent u pisanju- iako mu je Najdraže moje debitantski roman, njegovo pisanje je besprijekorno a priča koju je napisao je toliko uznemirujuća i neugodna da sam cijelo vrijeme kroz čitanje imala grč u želucu. Osjećaj straha ukorijenio mi se duboko, duboko u mozgu, no nikako nisam mogla shvatiti odakle se taj strah stvorio? Zašto ga osjećam kada je ionako već sama proza brutalna da ne može biti brutalnija?

Najdraže moje, Gabriel Tallent, bibliomnija

Najdraže moje posebna je knjiga. Posebna je i Tutrle Alveston, četrnaestogodišnja djevojčica koja živi daleko u šumama sjeverne Kalifornije zajedno s ocem Martinom, bez majke koja je umrla dok je Turtle bila mala. Da li ste ikada čuli za “Prepperse”? Ljude koji se pripremaju za sudnji dan? Martin je jedan od tih ljudi- konstantno opsjednuti i preplašeni ratovima, uvjereni da se zalihe pitke vode polako smanjuju a klimatske promjene prijete istrebljenjem svega živoga na svijetu.

Turtle je divlje dijete, tatina curica, njegovo najdraže, njegov razlog za život. Cijeli njezin identitet temelji se na njegovim percepcijama i stavovima. Ipak Turtle je najsretnija kada zajedno s svojim Remingtonom 870 skita kroz divlji priobalni krajolik. Tada se osjeća slobodno, nesputano. Ona je tiho dijete koje nema prijatelja a prema drugim djevojčicama i ženama osjeća prezir, osjećaj koji zrcali ponašanje njenoga oca.

“Turtle ne razmišlja o svim dijelovima sebe, ne imenuje ih, ali Martin je u tome jako vješt; izgovori svoje i Turtle odjednom vidi tko je i što je i mrzi samu sebe. Turtle mrzi sebe, mrzi taj nedovršeni dio između nogu, taj šuplji prostor.”

Martin je patološki bolestan, brutalan i sadistički otac koji je sklon teroriziranju i omalovažavanju Turtle koja, dječjom ljubavlju opravdava njegovo ponašanje, pa čak i seksualno zlostavljanje. I tu dolazi do izražaja Tallentov talent- uspjeti u tom crnilu izvući najbolje od malene djevojčice koja ne shvaća u kojoj se situaciji nalazi. Ona ga mrzi zbog nečega što on radi, što ne bi smio, ali opet u potpunosti ne shvaća što bi to moglo biti.

Najdraže moje, Gabriel Tallent, bibliomnija

“…mrzim ga zbog nečega, zbog nečega što radi, što ne bi smio i mrzim ga, ali nisam sigurna u tu mržnju; kriva sam i sumnjam u sebe i mrzim sebe gotovo previše da išta zamjeram njemu, jer ipak sam ovo ja, jebena drolja, i zato opet prelazim granicu da vidim što će poduzeti, hoće li napraviti nešto loše i je li moja mržnja opravdana; želim znati.”

Ne znajući za drugačije, Turtle prihvaća granice njezinog života, suočava se s ocem najbolje što može, sve dok ne upozna Jacoba i Bretta. Razvojem njihova prijateljstva otvara se posve nov svijet za Turtle, omogućujući joj uvid u normalniji život, što je tjera da čezne za nečim višim, boljim za sebe.

“Odlazi, Turtle. Makni se od njega, napusti ga, i ako krene za tobom, ako te ne bude htio pustiti, ubij ga. Dao ti je sve potrebno da odeš. Sjećaš li se kad ti je krv tekla žilama poput bistre, hladne vode? Mogla bi ponovno pronaći taj mir i bilo bi ti teško, ali bilo bi dobro. Nitko i ništa ne može te zadržati, samo se ti možeš gurnuti u tamu, samo ti. On nema tu moć, zato ne laži sama sebi. Odlazi, Turtle. Misli na svoju dušu i odlazi.”

Gabriel Tallent napisao je tešku knjigu. Usredotočujući se na mračnu prirodu ljudskih emocija i ponašanja osjećamo bol, krivnju, strah, mržnju i osjećaj jeze koji će vas prodrmati ravno do kostiju. Tuga, tama i gnušanje čine ono što toliko osnažuje i prosvjetljuje priču.

Najdraže moje, Gabriel Tallent, bibliomnijaTallent ne ulazi samo u psihu lika o kojem piše, nego polako ulazi i u psihu čitatelja, ostavljajući nam šokantne stvari doslovno u svakom poglavlju, stvari toliko teške da svaki čitatelj, baš poput i Turtle, počinje da vidi opasnost na svakoj stranici. Razlika je samo u tome, što smo šokirani situacijom koji Turtle uzima zdravo za gotovo.

Ne mogu preporučiti Najdraže moje bez nekog oklijevanja- njezin tamni sadržaj možda neće biti za sve, pogotovo one koji ne vole ovakvu temu romana. Ipak, ovo je roman o nadi. Ovo je roman koji nas uči, da bez obzira na sve život ide dalje. I da uvijek moramo najbolje izvući iz njega, gurati naprijed, bez obzira na ono što stavlja na naš put.

Ali, knjiga će vam se, usprkos teroru, uvući pod kožu. Apsurdnost situacije i jedna mala djevojčica, njezina snaga, jednostavnost i velika hrabrost osvojit će vas usprkos brutalnosti u kojoj živi. Kako je Tallent u tome uspio, još uvijek ne shvaćam. Ali shvaćam, da ću o njoj još dugo, dugo razmišljati.


Nakladnik: Stilus knjiga ( 129,00 kn)

Prijevod: Ira Martinović

error

No Comments

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.