Preživjele, Riley Sager,Bibliomanija

Preživjele, Riley Sager

Kada autor, ljubitelj slasher horora napiše roman, očigledno je da će ono što mu je poznato uvrstiti u njega. Preživjele imaju sve komponente te njegove ljubavi prema slasher filmovima- psihopati proganjaju i ubijaju skupinu ljudi najčešće s nekim hladnim oružjem, rupa u pamćenju tamo gdje bi trebala biti sjećanja, jedna ili dvije osobe koje u sve sumnjaju, osjećaj da stvari nisu uopće onako kako izgledaju i što je najvažnije, vodeća dama koja čini toliko neracionalnih odluka da nisi siguran da li je ona luda ili boluje od gadnog PTSP-a.

Preživjele, Riley Sager,Bibliomanija

Naravno, scena nasilja ne nedostaje, a na kraju ostane samo jedna osoba koji bude jedini preživjeli, da ispriča svoju priču. Samantha, Lisa i Quincy jedne su od tih preživjelih djevojaka.

“…ono što se dogodilo nama nije bio film. Bio je stvarni život. Naši životi. Krv nije bila lažna. Noževi su bili od čelika i oštri poput košmara. A oni koji su umrli, to nipošto nisu zaslužili. Ali mi smo vrištale glasnije, trčale brže, borile se snažnije. Mi smo preživjele.”

One su posljednje djevojke, kako ih mediji vole nazivati, jedine djevojke koje su preživjele, svaka u svoje vrijeme, napade serijskih ubojica. Lisa je preživjela napad u kojem je život izgubilo devet članica njenog fakultetskog sestrinstva, dok je Samantha preživjela napad na svom radnom mjestu u Nightlight Innu. Quincy, zadnja članica ovog kluba, preživjela je napad čovjeka koji je pobjegao iz umobolnice a koja se nalazila u blizini Borove kolibe u kojoj su ona i njeni prijatelji odsjeli da proslave rođendan.

Quincy se zapravo ničeg ne sjeća, zna samo onoliko koliko su joj rekli, da je Joe, pridošlica koji se iznenada pojavio i ostao s njima u kolibi, odjednom poludio, zaklao sve njene prijatelje i da je ona preživjela sa samo tri, za život bezopasne, ubodne rane. Spasio ju je Coop– policajac, dok je sva krvava i izbezumljena trčala kroz šumu i koji je ubojicu, na kraju i upucao.

Mnogo godina kasnije, unatoč svim vanjskim izgledima- pisanju bloga i savršenim stanom kojeg dijeli s dečkom, Quincy nije dobro. Nakon svega što je prošla, tko ne bi bio? No, to vješto prikriva ispijajući Xanax i povremeno se viđajući s Coopom, koji je čuva na distanci još od kada ju je pronašao u šumi. Quincy je zapravo učinila sve što je mogla – zavaravajući  sve dok ne uspije uvjeriti i samu sebe da je dobro.

Kad Lisu pronađu mrtvu, Sam se pojavljuje na Quincyjinim vratima. Iako se nikada nisu srele, nikada upoznale niti razgovarale, Sam joj proda priču o tome kako se one, kao posljednje preživjele djevojke, moraju držati zajedno, da su zajedno jače i da će lakše prebroditi ono što im se dogodilo. Uskoro djevojke razvijaju čudno prijateljstvo, a još čudnije stvari se počnu događati oko Quincy Carpenter.

Sam želi da se Quincy sjeti svega što se dogodilo one noći kad je napadnuta. Uvjerena je, da će je saznanje o onome što se dogodilo osloboditi, maknuti teret naziva preživjelih s leđa… ali hoće li? Da li se doista Quincy  želi sjetiti svoje najgore noćne more? Hoće li znati postići željenu slobodu i bijeg od grozne tragedije? Ili će sjećanje na to samo pogoršati stvari?

“Ne možeš promijeniti ono što se dogodilo. Možeš samo kontrolirati kako ćeš se s tim nositi.”

Postoje dvije priče koje sve povezuju- flashbackovi koje nam prikazuju događaje prije i tijekom napada u Borovoj šumi i događaje deset godina kasnije, koji vas drže u neizvjesnosti dok čekate što bi se moglo u međuvremenu dogoditi. Iako nisam ljubitelj horor filmova, pa ni njihovog podžanra kojeg autor očito jako voli, moram mu čestitati na uspješnosti dodavanja “fillinga” koji prati takve filmove. Tu ne govorim o strahu, nego osjećaju bespomoćnosti kada gledaš/čitaš i vidiš kamo sve to vodi, a lik već sigurnim koracima( mogu li reći užasno glupim koracima, zapravo) srlja u propast?

Preživjele, bibliomanija, Riley Sager

Nedvojbeno puna puta sam se upravo zbog toga našla u situaciji da poklopim knjigu i ostavim je za sljedeći sat ili dan jer postupci koje je Quincy donosila bili su na granici ludosti. No, kao što se dešava u filmovima, tako je i u knjizi naša heroina glavom bez obzira činila stvari zbog koje bih je najradije išamarala, dok sam ja opet sam opet, opet i opet, okretala stranice da vidim do čega će me to dovesti. A možda samo da vidim tko je od nas lud- ja koja se vraćam njenim glupostima ili ona koja ih čini?!

Ova knjiga je definitivno jedna od onih koja vas tjera da propitkujete cijelo vrijeme, ona uz koje provodite cijelo vrijeme uvjeravajući sebe da znate što će se dogoditi i tko je ovdje “bad guy” … a onda se dogodi “nešto”. Pa ćete onda potrošiti sljedećih 50 stranica pitajući se da je vaša nova teorija točna … a zatim će se opet dogoditi ponovni obrat i vi ćete se pitati “štaaa?!”, ne vjerujući onome što pročitate.

No, uskoro ćete se prepustiti samoj radnji i jednostavno uživati u činjenici da nećete stati dok ne završite i ne otkrijete kako zapravo Quincyjeva priča završava. Možda ćete kao i ja, šiziti na svaki korak koji Sagerova heroina napravi, no to su čari ovakvih slashera. Iako roman kao roman, nije horor, odakle je autor itekako crpio inspiraciju itekako se osjeti.

Riley Sager itekako se s ovim romanom istaknuo u moru trilera, te se veselim njegovoj novoj knjizi- The Last Time I Lied– koja ima vrlo veliku ocjenu na Goodreadsovoj stranici.


Nakladnik: Fokus (119,00)

Prevoditelj: Lela Vujanić

error

No Comments

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.