Uvez, Bridget Collins, Bibliomanija

Uvez, Bridget Collins

Da vas sada priupitam zbog čega toliko volite čitati knjige, što biste mi odgovorili? Da su vam zanimljive, da vas opuštaju, da imaju mogućnost odvesti vas u novi, neistražen svijet? Da obožavate listati njihove stranice, diviti im se na policama- bilo vašim, bilo tuđim- i da najviše od svega, zbog njih, volite biti okruženi s drugim knjigoljupcima i raspravljati o omiljenoj knjizi?

No, koji strah, uzimajući sve ovo u obzir, bi bio najveći za knjigoljupce? Osim nepregledne TBR hrpice naravno? Zasigurno taj da knjige postanu knjige koje su nepristupačne, prezrene i zabranjene.

Bridget Collins,Uvez, Stilus knjiga, Bibliomanija

Autorica Bridget Collins

Vjerojatno je ovakvim razmišljanjima pribjegla i Bridget Collins kada je odlučila napisati Uvez. Jer u njenom Uvezu, svrha knjige nije da pruža čitatelju zadovoljstvo. U njezinom romanu, knjige su tu samo kao sredstvo s kojim se mogu izbrisati stvari koje tiše, bole, izjedaju. Uspomene. Što god ljudi žele zaboraviti, bilo dobro ili loše, sve čega se ne mogu ili ne žele sjećati. Sve, uz što ne mogu živjeti.

Ono što žele izbrisati, bit će spremljeno u knjigu, zauvijek izvan njih, zauvijek izbrisano u zakutcima  sjećanja.

Pretpostavljam da sada možete shvatiti svijet koji je stvorila Bridget Collins. Knjige, koje nama donose toliko radosti, sada su nešto što u sebi sadrže nešto ružno. No postoje i sretnih stvari koje čovjek želi zaboraviti, poput mirisa pokošene trave oko doma koji je nesretno izgubljen, smijeh voljene djevojke koja je udana za drugoga, miris parfema pokojnog supruga, voljenu djecu koja nikada više neće prijeći roditeljski prag. Lijepe i sretne stvari čije spominjanje i sjećanje ubijaju dušu.

Knjige više nisu ni obožavani niti uobičajeni predmeti koje ponosno pokazujemo na policama. Zapravo, većina ljudi od knjiga bježi kao vrag o tamjana, a ljudi, koji se bave zanatom uvezivanja uspomena, knjigoveže, čuvaju ih na posebnim mjestima, na kojima samo oni imaju pristup. Jer zamislite samo da netko dođe u posjed vašeg uveza i pročita vaše najdublje tajne?

Jer svijet Bridget Collins je svijet u kojem se ne čitaju romani i pripovijetke, nego tuđa sjećanja.

View this post on Instagram

"Postoji trenutak kada počinješ uvezivati, u kojem knjigoveža i uvezani postanu jedno. Sjediš i čekaš ga. Puštaš da prostorijom zavlada tišina. Boje se, uvijek se boje… Na tebi je da slušaš, i čekaš. Zatim se dogodi nešto tajanstveno. Tvoj se um otvori prema njihovu, a oni se prepuste. Tada uspomene navru. Taj trenutak nazivamo poljupcem." 💋 "Sjedni." Podigla je otvorenu ladicu staklenki s kutije. "Ovamo." Nisam htio sjesti dok ona stoji. Gledao sam je u oči pa je prva skrenula pogled. Bacila je ladicu natrag na mjesto. Potom se oprezno sagnula kako bi podigla sitni alat koji sam srušio sa stola. "Zarobiš ih", rekao sam. "Uzmeš ljude i staviš ih u knjige. Odlaze odavde… prazni." "Valjda, na određeni način…" "Kradeš im duše." Glas mi je napuknuo. "Nije ni čudo što te se boje. Namamiš ih ovamo i isisaš im dušu, uzmeš što želiš i otpraviš ih bez ičega. To je knjiga, zar ne? Život. Osoba. I ako izgori, oni umru." "Ne." Uspravila se, jednom rukom čvrsto stišćući sitan nožić drvene drške. Podignuo sam knjigu sa stola i pružio je. "Pogledaj", rekao sam, sve glasnije, "to je osoba. Unutra je osoba – a negdje vani hoda uokolo mrtva – to je zlo, to što radiš, trebali su te jebeno spaliti." 🖤 Bridget Collins, UVEZ #uvez #bridgetcollins #thebinding #croatianedition🇭🇷 #stilusknjiga #knjiga #bookstagramfeature #bookblogging #bookpleasure #booksbooksandmorebooks #bookofig #bookstafeatures

A post shared by Ana- Book Bloger (@bibliomanijablog) on

Uvez nas uvodi u svijet Emmetta Farmera, mladića koji nakon duge i teške bolesti počinje raditi kao šegrt kod Seredith- knjigoveže – majstorice zanata uvezivanja misli i sjećanja u knjige. Bijesan što je odveden iz udobnosti doma i prisiljen postati šegrt osobi koja uzima ljudsko sjećanje, Emmett ubrzo zaranja u novi život. Učeći o knjigoveštvu, njegovo povjerenje u Seredith raste dok otkriva sve veću privlačnost prema zanatu kojeg je prezirao.

No, onda pronalazi na nešto što nikada nije očekivao – knjigu koja nosi njegovo ime. I svega se sjeti.

Ono što mi sada najteže pada je pokušati vam objasniti roman a da ne otkrijem previše o njemu. Knjiga je podijeljena u tri dijela a u prvom dijelu upoznajemo Emmetta i djelomično saznajemo o njegovoj neobičnoj bolesti i pozivu da postane šegrt. Kroz priču pratimo njegovo upoznavanje sa samim zanatom, njegove misli i strahove jer se i on, kao i drugi, plaše knjigoveštva, profesije okružene neznanjem, predrasudama i praznovjerjem. Iako isprva prezire Seredith, polako prihvaća njezine smjernice ispunjene moralnošću i ispravnom dužnosti prema onome tko želi biti uvezan.

Drugi dio nas vraća u prošlost te je Emmett ponovno naš glavni pripovjedač. Priča putuje naprijed i natrag, od trenutka kad se Emmett i njegova sestra Alta upoznaju s Lucianom Darnayjem, mladićem kojeg njegova sestra obožava a Emmett, iz nekog nepoznatog razloga mrzi pa do Emmettova iskustva s drugim knjigovežama i njihovim klijentima. Tek u drugom dijelu dolazimo do razumijevanja kako je (i zašto) Emmett dobio svoju misterioznu bolest, te učinke i posljedice vezivanja knjiga.

Meni osobno taj drugi dio je i nekako najdraži jer ne samo da se u tom dijelu pojavljuje priča o zabranjenoj ljubavi nego što se tu najviše osjetila razlika između moralnog i etičnog knjigoveže naspram onoga koji ilegalno prodaje i trguje knjigama radi dobiti.

Uvez, bridget collins,bibliomanija, stilus knjigaOno što izdvaja Uvez je razmatranje društvenih implikacija dobrovoljnosti zaborava. Što ako knjige gledamo kao manifestaciju sebe? Kako bismo reagirali kada bi odlučili zaboraviti svoje tragedije, umjesto da tugujemo? Tko bi tada bili MI? Jesmo li još uvijek MI bez sjećanja? Da li bi osjećali da nam nedostaje dio? Da li bi bili MI jer je dio našeg života nestao?

Seradith, knjigoveža koja amputira sjećanja, kao što bi liječnik amputirao bolesnu nogu ili ruku, sprema vezano sjećanje u lijepo izrađenoj knjizi, čuvanoj na sigurnom u trezoru. No, što ako se te knjige koriste u loše svrhe? Ostavit ću vašoj mašti (i knjizi naravno) kako se takav sustav može zloupotrijebiti.

I zadnji, treći dio, ispričan je u sadašnjem vremenu, ali pripovjedač ovoga puta nije Emmett s obzirom na to da je on svjestan svoje povijesti, nego osoba koja još nije svjesna svojeg samootkrića i  ljubavi.

Moram napomenuti jednu stvar svima koji nisu još čitali Uvez- ne dajte da vas sinopsis prevari o čemu zapravo govori ovaj roman. Jer pričala sam s mnogim knjiškim blogerima i mnogi imaju primjedbu na istu stvar- prava priča kao da je namjerno sakrivena. Nitko nije očekivao da će usred nečeg magičnog kao što je knjigoveštvo pronaći priču o ljubavi. Mnoge je zasmetalo što su čitatelje naveli da misle da se radi o jednoj stvari a odveli ih na sasvim drugi kraj i završetak.

Meni osobno nije to zasmetalo, štoviše, mislim da bez ovoga knjiga ne bi bila zanimljiva koliko je, niti bi Bridget Collins Uvez mogla prikazati u drugoj perspektivi i dodati pitanja o moralu, iskrenosti, ljubavi, sebičnosti ljudske prirode i prevelike ljudske zlobe.

Sam kraj- ne bih rekla da je ono što sam željela, ali iskreno mislim da je to ono što je sama priča trebala. Mnoge stvari ostaju neriješene, zlikovci su i dalje slobodni ali Uvez nije priča koju možemo samo tako odbaciti. Po mom mišljenju, važno je putovanje i poruka koju donosi- život je vrijedan življenja sa svim uspomenama koje on donosi.

Javite se ako ste pročitali knjigu. Jako me zanima što Vi mislite o njoj.


Nakladnik: Stilus knjiga ( 149,00 kn)

Prijevod: Jelena Pataki

No Comments

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.