Vjerojatno već ptice da grani znaju da je Stephen King za mene numero uno.”King of Kings.”
Ako ste čitali moju recenziju Kingove Kule tmine onda ćete znati da sam Kinga susrela tamo negdje dok sam još bila mladi curetak i dok se prikazivala televizijska serija Langolijeri. Bila je jeziva, bila je strašna i bila je odlična. I danas, kada bi zatvorila oči, jedino što bi mi dolazilo u sjećanje u vezi te serije, bio je onaj pucketavi zvuk koji su ti langolijeri stvarali. Ubrzo sam otkrila da je serija rađena prema romanu meni tada nepoznatog Stephena Kinga i odmah se bacila u potragu za njom. I oduševila! Uskoro sam gutala i ostale njegove knjige iznenađujući samu sebe kako uživam u njegovim romanima.
Međutim, ono što je toliko značajno kod Kinga i zbog čega ga toliko volim je njegovo umijeće transformacije iz jednog žanra u drugi. Njegova žanrovska širina je velika te se poklonici njegova pisanja broje u milijunima i svi se slažu u jednom: Stephen King promijenio je književnu scenu svojim napetim, krvavim, nježnim, okrutnim romanima, punim tajne snage i unutrašnje moći. Pa sjetite se samo Zelene milje i Rite Hayworth i iskupljenja u Shawshanku – jednih od meni boljih Kingovih romana/novela a u kojima nema jezive i hororistične priče.
O kriminalu i opsesiji
Zato sam bila vrlo uzbuđena kada mi je napokon došao na red i Tko nađe,njegovo, drugi dio priče o Billu Hodgesu koje smo pratili u prvom dijelu serijala naziva Gospodin Mercedes. Koristeći katastrofu opisanu u Gospodinu Mercedesu, King postavlja događaje u ovom romanu i oblikuje krhku, desetljećima staru priču o kriminalu i opsesiji.
Mnogi bi rekli da se King ovim romanom vraća svojim korijenima pogotovo jer radnja vuče na njegov poznati roman Misery- priču o piscu kojeg nakon što doživi prometnu nesreću spašava žena koja je njegova obožavateljica. Pošto nakon nesreće ne može hodati, a igrom slučaja njegova obožavateljica je i medicinska sestra bude im jednostavno normalno da ona preuzme brigu o nesretnom piscu. No, uskoro postaje jasno kako je Annie psihički nestabilna osoba i tu kreće cijela radnja romana. Ali da se ja vratim na ovu koja nas zanima –Tko nađe, njegovo.
Malo je reći da granice između normalnog i opsesije ne postoje
Pogotovo ako te pisac duboko dotakne svojim pisanjem, a ako je psiha malo “nataknuta” svatko se može povezati s onim o čemu čita. Upravo se to dogodilo Morrisu Bellamyju, opsesivno nastrojenom fanu slavnog Johna Rothsteina. Nakon što je pokupio golemu slavu John Rothstein jednostavno se povukao u sjenu i prestao pisati romane o svom jednom i neponovljivom junaku Jimmyju Goldu što mu Morris nikako ne može oprostiti. Morris, opsjednut Goldom smatra da je Rothstein prodao njegovog obožavanog junaka ostavivši ga nakon tri objavljena romana na milost i nemilost birokracije protiv koje se Gold uporno borio.
U toj njegovoj opsjednutosti dolazi priča kako Rothstein nikada zapravo nije prestao pisati priče o Goldu, i da se na njegovom imanju nalaze velike količine ispisanog teksta o novim avanturama slavnog junaka. Tada provaljuje u kuću Rothsteina, pronalazi bilježnice i ubija slavnog pisca. Novac i bilježnice sakriva u kovčegu ispod jednog drveta nedaleko od svoje kuće tik pre neko što biva uhapšen i to zbog drugog zločina koje je napravio.
U priču, trideset godina kasnije dolazi Peter Sauber koji pronalazi ogromno blago: nešto novaca i puno ispisanih bilježnica Johna Rothsteina. Dječaku i njegovoj obitelji ovaj novac je i više nego potreban pogotovo jer mu je otac nastradao u masakru na sajmu poslova kada je nepoznati vozač Mercedesa ( radnja iz prvog dijela Gospodin Mercedes) nasrnuo na gomilu ljudi koja su čekala u redu, ostavljajući za sobom osmero poginulih i mnoštvo ozlijeđenih. I tako obitelj preživljava od pozamašne pronađene svote novaca, dok bilježnice kao još jedan obožavatelj Golda, Peter skriva.
Povratak opsjednutog manijaka
Kako King voli stvoriti napetost, tako pušta Morrisa na slobodu. Opsjednut i dalje bilježnicama koje zapravo nikada nije uspio pročitati, kreće u ubilačku misiju pronalaska svog zakopanog blaga. U tom trenutku pojavljuju se i likovi iz Gospodina Mercedesa poput detektiva Billa Hodgesa koji je zapravo glavni junak cijele trilogije.
Suspenzija i napetost s uobičajenim Kingovim opusom
Baš kao i Gospodin Mercedes, Tko nađe, njegovo je uzoran triler koji se temelji na opisima karaktera. Čak kad i malo promislim o romanu, vidi se koliko je King uložio u same likove te koliko je majstorski napisano korištenje dijaloga i karakterizacije. Doslovno je zaražen- mogu li reći opsjednut? -svima, prožet u potpunosti i u gradnju svakog lika ulazi s velikom dozom samopouzdanja.
Ne kaže se bez veze da je King uvijek bio na visini svog zadatka bez obzira kojeg se žanra dotakao i to je ono što ga čini jednom od najcjenjenijih i najčitanijih pisaca današnjice.
A vi? Jeste li ljubitelji Kinga? Imate li njegovu najdražu knjigu?
No Comments