S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu, Gail Honeyman

Ako vas netko pita kako ste, od vas se očekuje da odgovorite: DOBRO. Ne očekuje se da kažete kako ste zaspali u suzama jer već dva dana niste progovorili s drugim ljudskim bićem. Očekuje se da kažete: DOBRO.

A ako nekog zanima, s Eleanor Oliphant  je sve u najboljem redu. Iskreno, ne brine se što bi danas ili sutra mogla propustiti. Njezin život od ponedjeljka do petka je totalno zacrtan- prijepodne provede na poslu, na pauzi uvijek rješava križaljke i s nikim od kolega ne razgovara. Večere provede u čitanju knjige ili gledanju televizije. Svake srijede, provede petnaest minuta pričajući na telefon s mamicom.

Vikendi su druga priča. Čim u petak završi s poslom, odlazi u lokalnu trgovinu gdje kupuje pizzu, bocu vina i dvije boce votke. Netko treba i to preživjeti. Da, s Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu.

Često zbog svog negiranja, sama sebe uvjerava da postoji. Ponekad ima osjećaj kao da je nema, kao da je plod vlastite mašte. Nije li čudno da se tako osjeća kad već godinu dana nije pustila nikoga u svoj stan osim komunalnog radnika koji joj ponekad dolazi očitati struju? Često je plaši zvonjava telefona, jer nju nitko ne zove. Nema prijatelja, ne izlazi a kolegama na poslu je često predmet ismijavanja.

Bez obzira na sve, uvijek je bila ponosna što se probija sama kroz život. Smatrala se vučicom samotnjakinjom.

Da, s Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu. Osim što nije. 

Jer doći će dani kada Eleanor neće biti u najboljem redu. Loši dani koji će se poput pipaka omotati oko njenog tijela. Dani kada će Eleanor stvarno poželjeti da je nema.

No, nešto se počinje mijenjati. Njezina metamorfoza iz gusjenice u leptira započinje jednim dobrim djelom i pronalaskom ljubavi njenog života. U procesu preobrazbe steći će neobičnog prijatelja Raymonda, njezinu suštu suprotnosti koji će joj pomoći u socijalizaciji s ljudima.

I tako će jedan trenutak, jedna odluka natjerati  ovu neobičnu uredsku čudakinju totalno u odmaku u odnosu prema ljudima da sruši sve što je uporno sagradila oko sebe i doživi svijet potpuno drugačije nego što je do sada doživjela.

Uskoro njezina socijalna osjetljivost, manjak shvaćanja što se od nje očekuje u društvenim događajima otkriva i prave razloge zbog toga je takva kakva je.

Usamljena. Čudna. Antisocijalna.

Postoji mnogo razloga za Eleanorovu izolaciju. Kako priča odmiče, “svrbi nas pitanje” da li uz usamljenost postoji još nešto zbog čega je Eleanor loše? A njoj će trebati mnogo hrabrosti priznati drugima ali i sebi sve što je duboko čuvala u sebi. Čak i stvari kojih se ne želi sjećati.

Znate li kako je zapravo nastala Eleonor u glavi Gail Honeyman? Čitajući članak o usamljenosti, Gail je naletjela na ispovijed jedne djevojke koja je priznala da, kad u petak ode s posla, do ponedjeljka ni s kim ne progovori ni riječ. U svijetu tehnologije, kada nas sve povezuje postali smo izolirani od ljudi. Zar nam nije svima čudno što smo, okruženi tolikim ljudima usamljeni na javnim mjestima, poslovima, školama?

Da, usamljenost ponekad može da osudi ljude na još veću osamljenost.

“…u današnje vrijeme usamljenost je novi rak – nešto sramotno, nepristojno, za što smo iz nekog tajanstvenog razloga sami krivi. To je nešto zastrašujuće, neizlječivo, ustvari, toliko užasavajuće da se to ne usudite ni izgovoriti zato što drugi ljudi na sam spomen te riječi misle da bi se i oni time mogli zaraziti…“

No može li se “ozdraviti od usamljenosti”? I Gail i Eleanor nas uvjeravaju da može. Život nije samo jedan ravna linija. On ima i uspone i padove. Mogućnosti. Dovoljno je samo biti otvoren prema njima.

S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu je duhovita, briljantna, tužna i nadahnjujuća priča. Priča koju ćete na trenutak shvatiti i poistovjetiti se s njom. Ipak, svi znamo pojam i koncept usamljenosti. Shvaćate – Eleanor je nesavršena djevojka koja vas je upravo time opčinila.