Prije tri godine, kada je izašao prvi dio tetralogije Grimizna kraljica, vidjeli smo čuda koje je napravio dobar PR. Na svakoj FB stranici, na svakom mogućem Instagram profilu i svakom book blogu mogli ste vidjeti poznate citate iz knjige i oduševljene komentare još oduševljenih čitatelja.
Victoria nam je dala jednu vrlo zanimljivu priču, a finalni rezultat je vrlo vješto napisan roman koji me je uvukao u svoj svijet od prve pročitane stranice. Stakleni mač odnosi priču na novu razinu, još više iskorištavajući razliku između Crvenih i Srebrnih, razliku koju nam je vrlo detaljno pokazala u Grimiznoj kraljici.
Sva raskoš i boljitak svijeta koje je stvorila Victoria Aveyard, pripada Srebrnima- ljudima kojima tijelom kola srebrna krv i koji posjeduju nadnaravne moći kojima upravljaju Crvenima, ljudima kojima za razliku od srebrnih, venama kola crvena krv. Razlika između njih je velika, barem dok se svijetu ne pokaže Mare Barrow, djevojka crvene krvi sa srebrnim moćima. Spletom nesretnih okolnosti, Mare se pojavljuje u svijetu kojeg užasno mrzi i u kojem mora preživjeti. Njezina moć upravljanja munjom pretvorila ju je u oružje, kojeg se boje čak i Srebrni.
Nakon velike završnice u Grimiznoj kraljici, Mare i kraljević Cal, bježe od kralja Mavena, nekoć prijatelja i brata, koji uvjerava dvor da je pojava nekog poput nje nemoguća, nazivajući je prevaranticom. No dok svoj dvor uvjerava u jedno, Maven sa svojom vojskom pokušava naći ljude slične Mare. Lov na novonastale Crvene u punom je zamahu i Mare mora spasiti onoliko koliko može, dok pokušava popraviti duboke ožiljke koje je Maven urezao u njezinu dušu.
No uvjeti igre sada su se promijenili, stvorila su se nova savezništva, stari neprijatelji kockaju se sa svojom moći, oni koji bili progonitelji sada su i sami progonjeni i nitko ne može nikome vjerovati. Mare je sada drugačija, vrijeme koje je provela sa Srebrnima promijenilo ju je u nešto sasvim jedinstveno, u Srebrno-Crvenu. Njezin mentalitet, njezina osobnost i dalje je tu. No njezina duša puna je osjećaja krivnje. Sjećanja, laži i loše odluke je proganjaju. I strah. Najviše strah da će izgubiti samu sebe.
Osobno mi je teško ne usporediti doživljaj čitanja Staklenog mača s Grimiznom kraljicom. Grimiznu kraljicu sam pročitala u jednom dahu. Svidio mi se ljubavni trokut i način kako je ljubav držala cijelu knjigu na okupu. Ovdje je sve drugačije. Iz svake stranice isijava mržnja, očaj i strah te ste od početka uhvaćeni u vrtlog intriga i izdaja koji stavljaju tamnu atmosferu u roman.
Ako ste jedni od onih koji prate Mare od početka, možda ćete se teško prilagoditi njezinom posrnulom preobrazbom u nemilosrdnu, osvetničku osobu. Iako tužno, ali i jako opravdano, jer tko to ne bi bio kada pokušava spasiti sve novonastale Crveno-Srebrne, svoju obitelj i prijatelje, pokušavajući odgonetnuti svaki korak neprijatelja dok se istodobno pokušava riješiti Mavenove sjene i sjećanja na dječaka kojeg više nema u njemu?
Iako se Maven jako malo pojavljuje u ovom dijelu, njegova prisutnost je doslovno opipljiva jer je konstantna misao u glavama glavnih likova. On je snažan, hladan i proračunat ali istodobno i predivno smiren negativac -mogu li reći da sam istovremeno zabrinuta i nestrpljiva zbog onoga što će doći i što bi nam mogao dalje pripremiti?
Cal je isto drugačiji. Nekoć kraljević, sada je samo dečko s beskonačnim noćnim morama, velikom usamljenošću i željom za osvetom. On je žrtva najgore izdaje, slomljen i obilježen a ipak plemenit. Takva duševna bol izaziva suptilne promjene u njegovoj osobnosti i ponašanju i on polako počinje shvaćati da svijet funkcionira na pogrešan način pa mi od dražih postaje najdraži lik.
Ljubavnih zavrzlama više nema i romantika definitivno nije fokus knjige. Zapravo, mogla bih slobodno reći da je ljubav umrla pri završetku prve knjige. Pošto Maven nije prisutan kroz većinu priče, tu nam ostaju Mare i Cal koji održavaju nekakav bolestan odnos koji je teško definirati. Oboje sa svojim ožiljcima i oboje s visoko podignutim zidovima oko sebe samo kako bi se udaljili jedno od drugoga. No u nekim trenutcima Victoria Aveyard pokaže da davna strast i želja još uvijek postoje između njih. Oni i dalje iskorištavaju i povrjeđuju jedno drugo ali, paradoksalno, usprkos svojoj prošlosti i dalje jedan drugome štite leđa.
Iako je roman potpuno drugačiji od svog prvog dijela, nije me mogao držati dovoljno dugo zainteresiranom pa sam inače knjigu koju čitam u dva dana rastegnula kroz cijeli tjedan. Nije knjiga loša, da se razumijemo, samo nije bilo onog istog čitalačkog žara kojeg sam osjetila i s prvim dijelom.
No, Victoria Aveyard ipak je ostala dosljedna sebi- njezina vješta spisateljska ruka ipak ne dozvoljava da toliko gledam na te stvari, pogotovo zbog završnice koju nikako nisam očekivala.
Upravo zbog nje, ponovno sam se našla u situaciji, da s veseljem očekujem novi nastavak.
Izdavač: Znanje (89,00 kn)
Prevoditelj: Ana Katana
No Comments