Ako postoji neka knjiga kojoj sam se veselila u ovoj godini, definitivno je bila ova knjiga- Sila prirode. Harper me oduševila sa svojim debitantskim romanom Suša i osvojila s prvom rečenicom, tako da se knjiga našla i u mojih Top 5 knjiga prošle godine.
Jane Harper si je prvim romanom osigurala veliku publiku a u meni nekoga tko će se vratiti i čitati sve njene buduće knjige, no ponukana nekim čudnim silama ili možda intuicijom, Silu prirode uzela sam s dozom opreznosti, bojeći se da ću biti razočarana ako budem imala prevelika očekivanja od novog slučaja Aarona Falka.
Koliko sam zapravo bila ili nisam bila u pravu, pročitat ćete do kraja osvrta.
Harperica je fantastična u stvaranju snažnog osjećaja mjesta i atmosfere koja se proteže čitavim romanom. Postavke u njezinim romanima su vrlo različite, ali svaka od tih postavki izuzetno je važna za osjećaj romana. U Suši, to je bila ljepljiva, gusta toplina suše u malom seoskom australskom gradu. U Sili prirode, to je vlaga i hladnoća šume daleko u gorju Giralang, gdje se pet žena prilikom team buildinga izgubilo, a samo se četiri vratilo natrag.
Federalni agent Aaron Falk iznimno je zainteresiran sudbinom nestale žene, Alice. Ubrzo saznajemo da Falkove veze s njom nadilaze slučaj, a njen nestanak mogao bi biti povezan s informacijama koje mu je Alice davala. Ona je naime zviždačica u slučaju financijskih malverzacija na kojemu Aaron radi i njezin nestanak poguban je za dizanje optužnice odgovornih za te malverzacije. No zašto je Alice uopće pristala ići na team building ako se nevoljko uputila na njega? Priča duboko ulazi u prošlost i sadašnjost tih žena, otkrivajući mnoge tajne prije nego što se istina konačno otkrije.
Između sadašnjosti, u kojem Falk istražuje ono što se dogodilo, i prošlosti, u kojoj vidimo kako raste nevjerojatna napetost među izgubljenim ženama, nalazi se utrka bez daha između Falkovih otkrića i otkrivanja priče.
Kako je sama priča više fokusirana na žene i njihov odnos u tih par dana, polako dosežemo temeljnu temu koju je Harper postavila – način kako mi, čovječanstvo imamo velika moralna uvjerenja ali i tendenciju da moralnost i ljudskost ostavimo sa strane kada se osjećamo ugroženim ili u opasnosti.
Tu je i onaj nevjerojatan osjećaj mjesta i atmosfere koje Harperica nepogrešivo dodaje pa možete osjetiti klaustrofobičnu blizinu drveća i paranoidni osjećaj da vas/njih nešto promatra iz tame koje pružaju. To je intenzivno, sveobuhvatno iskustvo koje Harperica ubacuje u pravi trenutak.
Ono što mi se nije svidjelo, bio je nedostatak priče o Aaronu Falku. U Suši je bio sveprisutan a sama priča odvijala se oko njega i njegova života. U Sili prirode, ovdje je samo duh onoga što je nekada bio. Interakcije s njim skoro pa ni nema, a autorica je jedino izvukla njegovu borbu za razumijevanje odnosa s ocem i usamljenost kao dodatni as u rukavu, nešto što je mislila da će ga povezati s čitateljem. Za mene ipak nedovoljno, jer smatrala sam da je to samo jeka onoga što je Aaron Falk mogao postati u Sili prirode. Za one koji prvi put čitaju Jane Harper a izaberu Silu prirode kao prvi roman, vjerojatno neće osjetiti tu razliku.
Upravo zbog toga, malo slabija ocjena, no to ne znači da se neću vračati novim avanturama Aarona Falka niti da ću prestati hvaliti prvijenac ove autorice.
Nakladnik:Profil ( 119,00 kn)
Prevoditelj: Dražen Čulić
No Comments