Negdje na početku ove godine pisala sam osvrt romana Mali požari posvuda. Bio je to roman koji je na Goodreadsu imao dosta dobru ocjenu, koji je proglašen najboljim romanom 2017. godine i o kojem je Reese Witherspoon naveliko pričala u svom popularnom književnom klubu Hello Sunshine.
Kod nas, bila je to knjiga koja je pokrenula mnoge rasprave, pogotovo jer se mnogima nije svidjela i jer su smatrali da je previše nedorečena pa čak i da je zvučala previše tinejdžerski. No, bila je tu i druga skupina koji su je proglasili odličnom. Za nas, Mali požari posvuda bila je knjiga koja je zahvaljujući stilu pisanja Celeste Ng propitkivala, raspravljala s nama i ponajviše od svega poljuljala neka osobna vjerovanja koje smo smatrali 100% sigurnima.
Osobno, bila sam sigurna da ću, ako ikad budem čitala još neki njen roman, već sa sigurnosti znati kamo vodi njezino pisanje i da me sljedeći put sigurno, definitivno neće ostaviti s takvim razmišljanjima s kojim me je ostavila u Malim požarima. No, tada je Mozaik objavio Sve što vam nikad nisam rekla, i sve što sam od sebe očekivala, palo je u vodu.
Baš kao i u Malim požarima posvuda i u Sve što vam nikad nisam rekla Celeste se dotiče obiteljskog portreta jedne obitelji, roditeljstva i različitih kultura te snažno istražuje sve komplicirane kutove odnosa roditelja i djeteta.
Kako je sve to počelo? Kao sve: s majkama i očevima. Zbog Lydinih majke i oca, zbog majčinih i očevih majki i očeva. Zbog toga što je njezina majka davno nestala, a otac je doveo kući. Zbog toga što se njezina majka više od svega željela istaknuti, a otac uklopiti. Zbog toga što je jedno i drugo bilo nemoguće.
Sve što vam nikad nisam rekla započinje s općom činjenicom- Lydia, srednje dijete obitelji kinesko-američkih korijena, pronađena je mrtva. Da ste Lydiu upoznali ranije, shvatili biste da je ona jedno od one djece čiji roditelji nisu postigli sve što su željeli u životu, pa su sada sve svoje nade i želje projektirali prema nesretnom djetetu. No, Lydia se zbog jednog incidenta u djetinjstvu nije nikada bunila. Bila je najpametnije, najdraže i najprisutnije dijete u životima roditelja ali i dijete čija su se nadanja, želje, snovi i stvarnost izgubili zbog silne ljubavi roditelja koji nisu nikako mogli shvatiti koliko i zašto griješe.
Sada, kada je osoba oko koje se vrtjela obitelji Lee mrtva, svaki član njezine obitelji, suočava sa svojom tugom i gubitkom na različite načine, ispunjavajući nas sa sve većom misterijom. Vremenski tijek romana preskače iz prošlosti u sadašnjost, suptilno otkrivajući kako ova naizgled savršena obitelj i nije tako savršena.
Kako radnja odmiče shvaćamo da je Sve što vam nisam nikad rekla mnogostruka priča. Središnja priča knjige – Lidijina smrt – platforma je na kojoj autorica istražuje ovu obitelj fokusirajući se na svakog člana obitelji, njihove nade, strahove, nesigurnosti, snove, percepcije, pozicioniranost unutar obitelji i na toliko važnih osjećaja i misli koje si nikada nisu rekli.
Već sam jednom bila napisala da Celeste Ng ne priča- ona pripovijeda. Ona je još jedan glas u pozadini koja jasno iznosi činjenice. A činjenice kao i pitanja koje one postavljaju su očite: da li postoji moralna prihvatljivo ponašanje roditelja prema djetetu kada su u pitanju roditeljske želje i propali snovi? Čija prava i želje imaju prednost? Postoji li granica kada roditelji smatraju kako čine ono što je najbolje za njihovo dijete ? I tko je uopće postavlja? Roditelj ili dijete?
Zar roditeljima nije jasno da je potpuno pogrešan put očajnički pokušavati da svoje propale ambicije i svoje neostvarene želje ostvaruju kroz svoju djecu?
Mogu slobodno reći da sam/da ću biti vjerna autorima koji me protresu svojim pisanjem. A stil i način pisanja Celeste Ng upravo tako djeluje na mene. Volim njezin stil pisanja i način na koji uspije da me knjiga prodrma, koja mi postavlja pitanja i zbog kojih propitkujem sva uvjerenja koje imam ne samo kao čovjek, nego i kao roditelj. Puno je toga što kod nje volim, al to je jednostavno tako, nečija pisanja mi padnu kao budali šamar, i ja još dugo, dugo, razmišljam o njima.
Smatram da u dobrom romanu trebamo da uživamo ali istodobno i da trebamo izaći iz samonametnutog okvira postajući svjesni sebe ali i naše okoline, ponajviše vlastite djece i shvatiti da naše reakcije i postupci uvijek imaju neke posljedice.
Zapravo, zar to nije bit jednog romana?
Nakladnik: Mozaik knjiga (99,00 kn)
Prevoditelj: Mirna Čubranić
No Comments