Istanbul- neodoljiv spoj Istoka i Zapada, grad nevjerojatne prošlosti i proturječnosti. Živ, bučan, šarolik i ponajviše kaotičan, no opet, toliko nevjerojatno privlačan i neodoljiv. U tom velikom, naizgled savršenom gradu postoje dva nepreklapajuća dijela, jedan pun raskoši boja, mirisa, pjesama i zvukova života dok drugi, njegova sušta suprotnost, među svojim ulicama sakriva svu okrutnost tako velikog grada: prljavštinu, bijedu, strah i kriminal. 10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu upravo je priča o životu u tom nepoznatom, surovom Istanbulu.
Istanbul je bio iluzija.
A Shafak, upravo na taj dio Istanbula postavlja temelje za svoju priču. Istanbul je postao savršena matrona, prevrtljiva i neodoljiva, u jedan tren puna ljubavi i suosjećajnosti dok u drugom trenutku pokazuje koliko hladna i kruta može biti. Elif se zbog te prevrtljivosti posvetila izopačenima, odbačenima iz društva, obitelji, onima koji glasa više nemaju. Ona piše iz srca, ali govori za one, u Istanbulu, Turskoj i širem svijetu čiji su glasovi prigušeni, utihnuti.
Narkomani, alkoholičari, kockari, sitni kriminalci, skitnice, bjegunci, odbačeni, nestali, psihički bolesnici, beskućnici, nevjenčane majke, prostitutke, svodnici, transvestiti, bolesnici od AIDS-a… Oni neželjeni. Društvene parije. Kulturni gubavci.
Leila zna da je mrtva. Ne iz činjenice da njezino tijelo leži u kontejneru, već iz činjenica da joj srce više ne kuca, a disanje je stalo. Njezin je mozak, ipak, “prepun života” jer se upravo u 10 minuta i 38 sekundi koliko još radi nakon naše smrti, prisjeća dijelova svoga života.
Čim smo je upoznali, još dok je ležala bačena u kontejneru, znali smo kakav je njezin život bio. Rođena je u poligamijskoj obitelji pa su time slijedili i mnogi komplicirani obiteljski odnosi kao i trauma koju je trpjela do tinejdžerske dobi. Bunt koji je pokazala kada je zatražila pomoć od obitelji rezultirao je neželjenim dogovorenim brakom i očevim odbacivanjem zbog straha od gubitka časti, odveo ju je daleko u Istanbul i u ruke prostitucije.
Nije to bio prekrasan život, no znao je ponekad zabljesnuti i dati joj ono čemu se nije nadala- prerano izgubljenu ljubav i novu obitelj koju je sama odabrala- svi odreda neželjeni, odbačeni, prokleti. Svi su oni odreda bili spremni sve dati jedno za drugo. U toj disfunkcionalnosti pronalazila se iskrenost, nježnost, ljubav i vječitu odanost koja ju je pratila i u smrti.
Nije mislila da itko može očekivati više od pet prijatelja u životu. Ako si blagoslovljen, onda dva ili tri, a ako si rođen pod nebom punim najsjajnijih zvijezda, onda njih pet – više nego dovoljno za jedan život.
10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu oštro se fokusira sve te ljude i njihove priče. I upravo drugi dio romana govori o njima i njihovoj želji da Leili pruže dostojanstvenu sahranu umjesto da završi na groblju Samotnika, mjestu gdje završavaju svi oni koji nisu dobrodošli u Istanbul. Jer i oni, kao i Leila znaju da su unatoč svojim odlukama, lošim izborima i životnim situacijama samo ljudi koji zaslužuju da ih se sjeća, da ih se pamti. Leila možda nije bila ono što društvo očekuje od nje, ali bila je voljena i to im je jedino bilo bitno.
U čudesnom spoju modernog, mijenjajućeg svijeta nasuprot tradicionalnim, ponekad praznovjernim praksama Shafak daje glas onima koji ga nemaju. No, unatoč svemu što se dešava u romanu, ovo nije depresivna priča. Daleko od toga. Njena smrt nije tamo gdje se priča završava ili (kronološki) tamo gdje počinje. Njeno grozno ubojstvo nije bijes koji će se osvetiti, niti zagonetka koju treba riješiti – nema sjajnog / izmučenog / antisocijalnog detektiva koji će riješiti njezino ubojstvo- to je jednostavno tragedija. Znam da bi se roman mogao/trebao gledati na taj način. Da, nevjerojatna je tuga u njemu. Ali ima i nade. I prijateljstva. I ljubavi. Za mene ova knjiga ponovno potvrđuje koliko je život poseban. Što znači biti živ.
Shafak kao i u svim romanima s posebnom čežnjom govori o Istanbulu. Bila bih luda kada bih rekla da se može u potpunosti odvojiti od svojih djela – Istanbul je u njoj, kao što je ona u njemu. Zato je s čistom empatijom pokazala i onaj tužni, najranjiviji dio grada kojeg toliko voli. Jer čemu voljeti nešto ako ne prihvaćaš i njegovu ranjivu stranu? Elif hrabro kroči tim stazama pokazujući da i taj skriveni dio Istanbula ima svoju lijepu stranu- odanost, prijateljstvo i ljubav u jako bolnoj i surovoj zbilji.
I upravo zbog tih čarobnih metafora ova knjiga prirasla mi je srcu.
10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu ne opisuje mnogo no govori više nego što slutite. Potrebno je samo slušati.
Nakladnik: Hena Com (139,00 kn)
Prevoditelj: Mirna Čubranić
[…] li me do nedavno, koja mi je Elifina knjiga trenutno najdraža, odmah bih vam rekla 10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu i uz smijeh bih vam još rekla da će mi ta knjiga biti jedna od najdražih barem dok Elif opet […]