Joseph Hillstrom King, poznatiji pod imenom Joe Hill, ustoličio se kao cijenjeni i uspješan pisac horor fikcije. Iako je njegova karijera relativno kratka, osvojio je nekoliko književnih nagrada, dok je sa NOS4A2 zabljesnio toliko da slobodno može reći da je došao u rang s najboljim piscima horor romana, pa čak i s jednim koji mu je i usadio ljubav upravo prema tom žanru- ocu Stephenu Kingu.
“Pretpostavljam da sam cijeli život krstario njegovim cestama.”- jednom je rekao, aludirajući na svog poznatog oca. Bio je to lijep način da kaže kako njegov otac piše odlične horor romane ali da i on ima namjeru pisati isto. Na kraju, kao sin velikog Stephen Kinga, Hill je imao unikatno životno iskustvo učenja od najboljeg.
Inspiriralo me je, dok sam istraživala o njemu, što je odlučio biti pisac, pišući o nečem u čemu njegov otac dominira već desetljećima i što će mu zauvijek priskrbiti vječne usporedbe s očevim djelom.
Iskreno, uzevši u ruke NOS4A2 malo sam se pribojavala moje reakcije jer sam znala tko je i što je Joe Hill, kao što sam znala i tko mu je otac. Teško je pobjeći od činjenice da je King (Stephen) stvarno zaslužio svoje prezime i da je stvarno kralj horor romana. No ako me je Hill s NOS4A2 nečemu naučio onda je to da će Stephen uskoro u mirovinu- a iskreno nadam se da neće još dugo- i da će u Joe Hillu (ako nastavi ovim tempom) imati vrlo dobrog pretendenta i odličnog nasljednika na ime koje King drži već jako, jako dugo.
No, NOS4A2…vjerojatno zahvaljujući njemu, više nikad neću na isti način doživljavati božićne pjesme. A Božić je pred vratima.
Victoria McQueen nije poput druge djece. Dobra je u pronalaženju stvari – nemogućih stvari, zaboravljenih i izgubljenih. Sa svojim prekrasnim biciklom Vic je još kao osmogodišnjakinja shvatila da uspijeva prijeći most Kraticu – most koji postoji samo u njenom umu – i prevesti nemoguće udaljenosti u samo nekoliko sekundi, vodeći je izravno do mjesta i stvari koje treba pronaći. Tu svoju sposobnost krije od drugih ljudi, sve do trenutka dok nije shvatila da nije jedina s tim posebnim darom.
Visoko u planinama, postoje vrata u drugi svijet. To “fantastično mjesto” dostupno je samo kroz psihotični um Charlesa Manxa i njegove Utvare, Rolls Roycea iz 1938. godine kojeg krasi registracijska pločica NOS4A2. Charlie Manx živi za zabavu i voli djecu tako bezgranično da ih otima (vjerujući da ih time spašava od svih zlodjela koje ih čekaju u budućnosti) i vozi ih izvan prostora i vremena do mjesta gdje je svakog dana Božić i gdje djeca nikada nisu nesretna. No taj prelazak na djecu ima posljedice- dok Manx poput vampira upija njihovu dječju nevinost pretvarajući se u mlađu verziju samog sebe, djeca ostaju bez osobnosti i suosjećanja i postaju hladna, bljedunjava, okrutna bića zauvijek zatvorena u zamišljenom svijetu vječnog Badnjaka.
Mnogo godina kasnije, nakon posljedica putovanja u vlastiti um, u naletu bijesa Vic odluči potražiti nevolje. I prije nego li netko kaže Feliz Navidad, Vic se susrela oči u oči s Charliem Manxom. Tek tada Vic shvaća razmjere svoje pogreške i čini sve kako bi mogla pobjeći. Naravno, jednom kada to učini i kada Manx bude zatvoren, Vic će zauzeti posebno mjesto među njegovim popisom zločeste djece.
No sve se mijenja kada Manx bude proglašen mrtvim, njegovo tijelo nestane iz mrtvačnice a Utvara krene na put kako bi naplatio dug tražeći onu osobu koja mu je pobjegla. A sada, Vic ima sina a Manx bi ga vrlo rado upoznao s Božićnom zemljom.
NOS4A2 je djelo impresivne kreativnosti i može se slobodno reći da je Joe stvarno sin svoga oca. Vjerojatno je neizbježno da se Joe Hill uspoređuje s ocem, bilo da je to fer ili ne, ali meni se koncept i likovi jako sviđaju kao i svojevrsni omaĝe na Kingove početne romane.
Također, očito je da je Joe naslijedio Kingovu sklonost pisanju velikih knjiga. Iako se radnja odvija prilično brzim tempom, 600 stranica ove nevjerojatne knjige bilo je užitak čitati. Toliko da sam neprestano odugovlačila čitanje, što je za Hilla jedan veliki plus, jer iako smatram da je Stephen King majstor svog zanata, njegovi romani sadrže veliki broj stranica koje mi često ne drže pozornost na jednakoj razini. Kod Hilla to nisam osjetila.
Čini se da je obitelj King smislila način kako da nas bude briga za njihove heroje, a Hill je ovdje lijepo obavio taj posao. Vic suosjeća, i mi s njom, ne samo zbog svoje hrabrosti i odlučnosti, već i zbog svojih neuspjeha. Vic je heroina unatoč svakakvim manama, a vjerujte mi ima ih puno.
Možda će nekome smetati što Joea uspoređujem s tatom Kingom, ali od toga jednostavno ne mogu pobjeći. Baš kao i on sam. Joe je izuzetno talentiran mladi pisac i to kažem NE samo zato što sam obožavateljica njegova oca, već kao entuzijastični, dobro načitani pojedinac- ako smijem tako nešto reći o sebi 🙂 .
Jer ako je otac sposoban napisati tako dobre romane, zbog čega to ne bi mogao učiniti i sin?
Nakladnik: Hangar7 (159,00 kn)
Prevoditelj: Igor Rendić
No Comments