Mislim da je Živo jedna od najneobičnijih romana koje sam pročitala u zadnje vrijeme. I iskreno divim se Anni Starobinets što je smislila ovakav utopijski svijet. Mnogi, upravo zbog romana Živo, Annu Starobinets uspoređuju s nekim od najznačajnijih imena distopijske književnosti, počevši od Orwella i Huxleya, francuskog pisca Michela Houellebecqa pa sve do sunarodnjaka Yevgenyja Zamyatina.
No za razliku od svojih kolega, Anna Starobinets Živo je smjestila u globalno utopijsko društvo, koje broji svoju populaciju u nepromijenjenom broju od 3 milijarde ljudi. Čitavo čovječanstvo jedinstven je organizam nazvan ŽIVO. Smrt ne postoji, svedena je tek na kratku stanku, na pet sekundi tame, a čovječanstvo svoj nepromijenjeni broj duguje neprekinutim reinkarnacijama, dok se inkod s podacima o svim prethodnicima nekako čipira u “reinkarnirano” novorođeno dijete.
Sve osobe unutar organizma spojene su direktno mozgom na društvenu mrežu soc. Anna to ne naglašava, ali soc je metafora onoga što je već danas prisutno u našim životima: naše društvene mreže.
Društvo je po svemu sudeći globalno, no izgubilo je ono što čovječanstvo čini čovječnim. Izgubili su ljudskost. Obitelji više ne postoje, jer za ljubav nema potrebe.
Jer ljubav je Živo a Živo je isto prema svima.
Svi su lišeni fizičkog kontakta, osim u trenutku Festivala za pomoć prirodi gdje se održavaju orgije za pomoć začeća. Socijalnih vještina “uživo” više nema, nikoga više ne zanima prvi sloj odnosno stvarnost, interakcija licem u lice. Ljudi su se distancirali u svim razinama tehnologije gdje je užitak, zabava i rad pod kontrolom. Individua nema, ne postoji. Soc im kontrolira živote, misli, postupke. Mogućnost izbora ne postoji. Sve je zacrtano, odlučeno.
Živo je svugdje i svi su Živo.
Harmonija, ljubav, jednakost- krilatica je Živog organizma.
Sve dok se jedna beba rodi bez svog inkoda a populaciju živog ne dovode na brojku od tri milijuna i jedan. Živo je ugroženo. A Zero, beba bez inkoda, jedino što želi je biti poput drugih.
Pojedinac koji se odupire tom svijetu svjestan da njegova smrt neće podrazumijevati novi život, već njegov nestanak.
Oduvijek sam htio biti kao i svi ostali. Ali napravili su od mene boga. Napravili su od mene vraga. Napravili su od mene vinsku mušicu za eksperimentiranje. Napravili su me jako opasnim. Čak nisu ni znali što rade.
Stjerali su me u kut. Ostavili su me posve samog.
Kao što sam rekla na početku, Živo je stvarno najneobičniji roman koji sam u zadnje vrijeme pročitala. I možda, pa usudit ću se reći i najbizarniji. Kaotičan je i definitivno morate dati sto posto od sebe kada ga čitate. Čitajući Živo imala sam osjećaj da koliko god imala stranica do kraja, Anna Starobinets sve više zapetljava priču dodajući nove zaplete, vremenski slijed i okvire. Da, Anna Starobinets priču zapetljava do maksimuma jer autorica vrluda i ako samo podignete pogled ili vam misli odlete, izgubili ste nit priče. A za roman o svijetu povezanom društvenom mrežom, nevjerojatno je koliko malo toga vidimo o svijetu izvan pogleda naših glavnih likova … naravno, možda je to i poanta.
No, unatoč toj kaotičnosti, u dobrom dijelu priče sam uživala. Unatoč tome što priča ne teče linearno, našla sam se da je s lakoćom čitam. Što mi je u potpunosti nemoguće. Roman kao da je bio u oprečnosti sa samim sobom. I ja sam bila u oprečnosti sa samom sobom i to nekoliko puta da sam si rekla: “Čuj, roman ti se sviđa ili ne sviđa. Nema između.” No, nekako ima. Anna će vas svojim neobičnim stilom natjerati da ne odustanete.
Možda vam to nema smisla, jer vjerujte mi, nema ni meni, pa ipak Živo mi je golicalo maštu, oblikovalo misli i izazvalo da propitkujem današnji svijet. Starobinets pokazuje ogromnu vještinu pripovjedača, i to ne samo s onim što govori, već i onim što je odlučila prešutjeti kako bi pojedinačno konfigurirala svoju određenu utopiju, što samo povećava našu radoznalost da je do kraja istražimo.
Kritike koje Anna upućuje, kritika je svijetu i društvu kojeg trenutno poznajemo. Zapravo, Živo je svojevrsni jezivi cyber-roman koji utječe i na ruski komunizam (i postkomunizam), pa čak i na zapadno umreženo društvo, kolektivnu svijest stvorenu da uništava pojedince i stvara klonove spremnom da uništi sve što je čovječanstvu trebalo toliko vremena da osvoji: svoje jedinstveno ja.
Da, Živo je roman u koji je sigurno lako ući, ali iz kojeg je praktički nemoguće pobjeći. Pogotovo kada su pitanja osobnosti u pitanju.
Nakladnik: Hangar 7 (129,00 kn)
Prevoditelj: Milena Benini
No Comments