U moru različitih trilera često naletim na jedan koji me toliko zaokupi i iznenadi svojom radnjom da ga pročitam u jednom danu. Vrt leptira definitivno je jedan od tih romana, jedan od onih koji u sebi krije neobičnog i malo “ludog u glavu” negativca a uz to i autoričino odmjereno, majstorsko pisanje kompozicije.
Vrt leptira nije tipičan triler, u njemu je od početka čitatelju jasno tko je ubojica, no ono što nam je nepoznanica, a što polagano otkrivamo, ispričano nam je kroz priču Maye, jedne od spašenih djevojaka.
Pretpostavka ove priče je jednostavna dok je iskustvo čitanja, međutim, mnogo složenije.
Dok FBI-evi agenti Victor Hanoverian i Brandon Eddison pokušavaju otkriti je li Maya žrtva ili se u njoj krije više od nedužnog izgleda, čitatelju se otkriva svijet Vrta, izgledom predivnog, gotovo rajskog mjesta u kojem je Vrtlar – ime koje su nadjenuli ubojici – držao svoje dragocjene i pomno odabrane leptire.
Lepet njihovih krila čuje samo on, jer leptiri su tamo samo za njegov užitak. Skupina je to nesretnih djevojaka koje Vrtlar pomno odabire te ih tintom duboko ispod kože golih ramena tetovira kako bi bile što sličnije svojim životinjskim imenjacima.
Vrtlar je čovjek koji toliko voli ljepotu, traži je i čuva zauvijek … iako, u ovom slučaju, njegova ideja “očuvanja ljepote” znači uhvatiti, zatočiti i brutalno ubiti.
U Vrtu leptira ne postoji leptirica starija od dvadeset i jedne godine, no to ne znači da se i tada, kada ih ubije, Vrtlar ne “brine” o njima. Vrtlar je čovjek koji toliko voli ljepotu, traži je i čuva pa svaku djevojku baš poput pravog leptira, kolekcionarski izlaže razapetu u staklenoj vitrini, morbidnom i mračnom spomeniku njegovoj ljubavi. Vrtlar je našao način da sačuva i da se divi njihovoj ljepoti zauvijek vjerujući, s gotovo poetskim senzibilitetom, da je njegov vrt mjesto gdje su leptiri spašeni i dobro zbrinuti, savršeno mjesto ljubavi u kojem im se ništa loše ne može dogoditi.
Hutchison izvrsno radi na razdvajanju priče tako da čitatelj bude svjestan tko pripovijeda u cijeloj priči. Kad Maya prepričava ono što se dogodilo u Vrtu, radnja se prepričava s njenog gledišta, ostatak je sadašnjost, gdje policijskim ispitivanjem autorica čitatelja usmjerava u ključne trenutke romana. Ovakav skok iz prošlosti u sadašnjost, odvija se iz poglavlja u poglavlje, tako da ne samo da radnja ostaje zanimljiva i napeta, nego i čitatelju ne daje trenutak da skine oči sa stranice u očekivanju sljedećeg.
Nasilje i zlostavljanje imaju mnogo oblika u ovoj knjizi, ali Hutchison uspijeva prikazati ozbiljnost tih zločina s izrazitim nedostatkom zastrašivanja i iako u romanu postoje teške teme silovanja, nasilja i drugih zlostavljanja i iako su izričito navedene, one se nikada ne opisuju u detalje. Slike koje Hutchison koristi u Vrtu leptira u stanju su pronaći nježne i lijepe riječi za opisivanje nečeg apsolutno groznog, a to je izvanredno. Zbog toga mogu slobodno reći da si Hutchison dopušta šetanje finom linijom između brutalnosti zločina o kojem piše i gotovo suptilnog načina na koji ih opisuje.
Maya je nevjerojatna pripovjedačica i njezin narativni glas bio tako snažan. Iako sam ponekad pomislila da je pretenciozna, jako mi se svidio njezin ukupni karakter i otkriće da koristi svoje mane na vlastitu korist umjesto što im dopušta da je ometaju. Iako ne dobivamo puno detalja o tome tko je zapravo Vrtlar, priča stvara dovoljno detaljan profil ovog čovjeka i njegove namjere, koje su zastrašujuće i brutalne.
Jedan element ove priče koji nije na mene djelovao je sam kraj. Često mi se dogodi da se čitajući neku knjigu, za koju bih rekla da je osrednja, dogodi onaj wow faktor koji digne sveukupnu ocjenu romana samo jer me je autor oduševio zaključkom. Vrt leptira, koji me kroz gotovo cijelo čitanje navodio da kažem da je to roman s pomno izrađenom i iscrtanom pričom, odjednom je uprskao sa svojim završetkom koji se činio previše užurbanim i nelogičnim, što je dovelo do manje ocjene na GR.
Cjelokupnost ove knjige neosporno je dramatična, ali postoji razlika između priče koja je konzistentna i dobro se veže zajedno i priče čiji kraj izgleda užurbano i koji bi voljela vidjeti u filmskoj ekranizaciji ali ne i u knjizi.
ALI, ipak ću vam preporučiti Vrt leptira jer ovo je bez sumnje jedan od najatraktivnijih romana koje sam nedavno pročitala i veselim se čitanju ostatka romana u The Collector seriji. Svibanjske ruže, drugi dio ovog serijala, već krasi moju policu.
Nakladnik: Stilus knjiga (119,00 kn)
S engleskog prevela Ira Martinović
No Comments