Na desetu obljetnicu od izlaska posljednjeg dijela Igara gladi Šojke Rugalice objavljena je Balada pjevica i zmija. Moram priznati da me je, kada sam čula glasine o njezinom izlasku vijest jako razveselila jer su mi Igre gladi jedne od dražih distopijskih romana koje sam pročitala nebrojeno puta. No, koliko me vijest razveselila, toliko me je i sablaznila kada sam načula da će sama priča pratiti osobu koju sam naučila mrziti – predsjednika Snowa.
Poučena iskustvom tih mnogobrojnih priča u priči ili priča s njegove strane, gdje sam se puno puta opekla čitajući zapravo istu stvar ( hoće li Midnight Sun biti takav?) nisam se mogla ne zapitati koliko je mudro da Suzanne Collins revidira ovu priču a time i njezine likove te može li se ona mjeriti s uspjehom omiljene trilogije i mogućnošću da opet stvori slavnu heroinu ili heroja, kao što je stvorila Katniss Everdeen?
No, sa Snowom to nije moguće. On nije jak, pravedan i skroman poput Katniss niti odan i ljubazan kao Peeta, pa zašto je onda Suzanne kao okosnicu svog romana postavila jednog tiranina?
Lako je navijati za Katniss kada znam koliko brutalnosti postoji u njezinom svijetu. Lako mi se poistovjetiti s njom kada istupi da zauzme sestrino mjesto i kada joj je žudnja za pravednošću tolika da zbog toga isključuje vlastiti instinkt za preživljavanjem samo da se založi za ono što je pravedno i ispravno.
A Balada pjevica i zmija u startu čini nemoguće – kako da se povežem s njenim protagonistom kada znam kolika je suprotnost Katniss i što će u budućnosti postati?
Coriolanus Snow ne može se iskupiti za svoja djela. Ali može pokušati biti shvaćen, bar do neke razine i to je ono što je Suzanne učinila. Učinila je da shvatim da se nitko nije rodio beskrupulozan ili nemilosrdan. U tom mladiću kojeg upoznajem, a kojeg znam jedino kao nemilosrdnog tiranina sada pronalazim tračak humanosti, sposobnost prijateljstva, ljubavi pa čak i spremnost brige o drugima i žrtvovanja.
U jednom sam trenutku pomislila da će Snow biti prikazan poput Katniss, čak biti i njena inačica ali ubrzo sam uočila naznaku ambicije, manipulacije i bezobzirnosti, osobnosti koju će on vrlo vješto razviti i iskoristiti u budućnosti. Razlika između Katniss i Coriolanusa Snowa postaje i više nego očigledna – dok se Katniss bori protiv sustava, Coriolanus odabire biti njegovim dijelom i taj ga izbor oblikuje u ono što će postati godinama kasnije.
Ne, nema iskupljenja za Coriolanusa Snowa. No, ipak, nikada mi se nije trebao niti svidjeti da poželim njegovo iskupljenje. Postoji samo razumijevanje, zašto je činio to što je činio. Neopravdani su to razlozi, budući da mi se i dalje ne sviđa, ali na kraju drago mi je da sam s Baladom pjevica i zmija vidjela širu sliku onoga što Snow zapravo je.
Mnogi su me pitali, vrijedi li uopće pročitati Baladu pjevica i zmija i hoće li nešto propustiti ne pročitavši je. Budimo iskreni, Balada pjevica i zmija nije nastavak Igara gladi, ali je dobra priča koja zaokružuje cjelinu. Na mnoge stvari dobiti ćemo odgovor, mnoge stvari iz Igara gladi bit će nam jasnije, pogotovo jer se Collinsica puno puta referira na njih.
Balada pjevica i zmija je samo jedan dio Igara gladi, koji, po mom mišljenju, dodaje slojeve trilogiji, ali niti jedan od tih slojeva nije potreban da bi se trilogija razumjela i uživala. Znači li to da je ova knjiga potpuno bezvrijedna? Ne. Štoviše, unatoč početnom razmišljanju, uživala sam u njoj i divim se Suzanne koja je odlično izvela nezahvalan zadatak približiti nam ne tako omiljenog lika, ne da ga volimo, ne da ga opravdamo, nego da vidimo ono što ga čini takvim kakvim jest – predsjednikom kojeg smo naučili mrziti.
Nakladnik: Profil knjiga (129,00 kn)
Prevoditelj: Paula Jurišić
No Comments