Nježna, polagana, uspavana, zaigrana. Mogu li drugačije opisati Polagani pogled nijemih stvari koja toliko odiše osobnošću svoje glavne protagonistice, najzagonetnijem liku Kronike Kraljosjeka – Auri? Ova mala priča kratki je, gorko-slatki uvid u djelić života slomljene djevojke koja pokušava preživjeti u slomljenom svijetu.
Bit ću odvažna i reći da smo svi mi pomalo slomljeni, zar ne?
Malo ljudi zna za mjesto duboko Ispod, mjesto slomljenih prolaza i napuštenih, prašnjavih soba. Vođena gotovo opsesivnom željom, Auri dane provodi u svakodnevnoj potrebi da sve nesretne, odbačene i slomljene predmete u podzemlju učini sretnim, postojanim i svrhovitim, međusobno ih podudarajući i usklađujući.
Auri ima sposobnost da u svakoj stvari vidi osobnost, predmet koji sebi dozvoljava osjećaje i različita raspoloženja pa time osjeća njihovu zbunjenost, ljutnju, samoću pa čak i bezuvjetnu ljubav.
Lijepo je biti jedinstven i nesavršen u svojoj želji za savršenstvom, čak iako je to zbog stvari kojima je jedini glas šutnja.
Ipak, bez obzira na to što predmete vidi s dozom ljudskih karakteristika, Auri je sama u svome svijetu. Brzo sam shvatila da ovdje ne smijem očekivati uobičajen protok priče na koji sam inače navikla. U njenoj priči, nema dijaloga ili akcijskih scena, a svaka stranica i poglavlje u potpunosti su definirane kroz njezine postupke koje su se odražavale na mene kao čitatelja.
Ono što romanu nedostaje u zapletu, to nadoknađuje u atmosferi gledanja ljepote svakodnevnih predmeta kroz Aurine oči. I budući da Rothfuss opisuje njezin svijet na tako divan način, omogućio mi je da ih osjetim, možda čak i više nego neke stvarne likove u nekim drugim romanima.
A Auri, ona je divna. Njezine karakterizacije u potpunosti su razrađene kroz njezino ponašanje, postupke i unutarnje misli. Polagani pogled nijemih stvari je definitivno drugačija knjiga ali istodobno je i prelijepa. I iskreno vjerujem da je autor odabrao ispravan narativni stil da nam pokaže Aurijin način razmišljanja, s ciljem da nam je još više približi.
Rothfuss se opet pokazao kao virtuoz, pleteći magiju oko riječi, ističući ono što je sakriveno u njima. Proza mu je poetična, životopisna i zapanjujuće napisana; opipljiv je osjećaj pažnje kojom ih zasipa.
Prilazeći im bočno, iz neobičnih kutova i pod čudnim padovima svjetlosti Rothfuss pokazuje kako su njegove riječi kaleidoskopi, više nego uskovidni mikroskopi. I to je čarolija koju ova mala knjižica posjeduje.
Još jedna od čarolija Polaganog pogleda nijemih stvari definitivno je Rothfussov uvodni govor. Prije nego li knjigu uopće počnete čitati, odvojite minutu i pročitajte ga i u skladu s njime postavite svoja očekivanja.
Rothfuss u njemu objašnjava koliko je ova knjiga drugačija od Kronike Kraljosjeka i ako ste ih čitali, upozorava vas da ne očekujete priču o Kvotheu jer je nećete ni dobiti. I sam je priznao da je preuzeo mnoge rizike napisavši ovu knjigu znajući koliko očekujemo posljednji dio Kronika.
No, priča o Auri jednostavno je morala biti ispričana.
A njegove empatije prema čitateljima, tako izražene u uvodnom govoru, značit će mnogima, kao što su i meni.
Ova priča je za malčice slomljene ljude na svijetu. Ja sam jedan od njih. Niste sami. I meni ste prelijepi.
Nakladnik: Vorto Palabra (99,00)
Prevoditelj: Petra Mrduljaš Doležal
No Comments