Ne znam što to posebno ima u češkim autorima, ali nakon pročitanog Zvuka sunčanog sata, Hane Andronikove otkrila sam i oduševila se s još jednom češkom autoricom – Alenom Mornštajnovom. Njezinu Hanu, propustila sam, no komentari koje čujem o izvrsnosti tog romana konstantni su, učinivši od nje jednu od “must – read” autora i meni jednog od naslova koje OBAVEZNO moram pročitati.
Tišina je krhka, pogotovo ako u njoj postoji neizgovoreno kajanje i strah, a Bohdana, glavna protagonistica Tihih godina itekako može okusiti koliko šutnja kojom tišina odiše, boli više od riječi koje su joj potrebne. Otac Svatopluk doima se hladnim, povučenim, tvrdim i nesposobnim da ikoga voli a kada ju baka na smrtnoj postelji nazove tuđim imenom, Bohdana shvaća da postoji nešto u njenoj obitelji, duboko u njenim korijenima sakriveno od njenih očiju.
Pitanja, koja nikada nisu bila odgovorena tvore okosnicu cijelog ovog romana i otkriva lanac nesretnih događaja koji su obilježili Bohdaninu obitelj, a ponajviše, njezin odnos s ocem.
Možda vam se čini da intimna obiteljska drama nije ništa otkrivajuće ali Alena Mornštajnová izvrsna je pripovjedačica istančanog stila. Doista razumije svoje likove, zna što nam želi reći i ima nevjerojatan osjećaj kako i u kojoj bi mjeri trebala dozirati priču.
U ovom je slučaju izabrala oblik izmjenjivanja dviju priča – kćeri i oca. Kako se njihove priče redovito izmjenjuju, polako zaranjamo u njihove umove. Postepeno nam otkriva njihove živote i tajne. Čini to nenasilno, ne osjećamo napetost, ali naša je znatiželja i dalje živa i prisiljava nas da okrećemo stranice.
Ono što mi je posebno zanimljivo u njenom stilu pisanja je način naracije. Poglavlja koja govori Bohdana pisana su u prvom licu, naraciji u kojoj sakriva tajnu koju je autorica čuvala za svoje čitatelje gotovo do kraja; dok priča oca, pisana u trećem licu, opisuje njegov život i pruža uvid i perspektivu u cijeli roman. Završetak rečenicu u jednom poglavlju, početak je rečenice u drugom; divan je to način pokazati koliko su otac i kći zapravo povezani i kako njihova priča ima poveznicu koju samo mi vidimo. Tek nakon čitanja shvatite da je svaka riječ stavljena s preciznom prosudbom, svako poglavlje ima svoje točno mjesto.
Tihe godine tvore tihu i bolnu jezgru koja pulsira s nepovjerenjem, razočaranjem, gorčinom, grižnjom savjesti, zatvorenošću i nemogućnošću da se otac i kći otvore jedno prema drugom. Prazna i tragična priča, nijema i skrivena iza teksta, tvori najjači dojam cijelog romana.
No, Alena Mornštajnová ne procjenjuje, ne donosi brze prosudbe i ne gura čitatelja u jedno određeno tumačenje. Svojim protagonistima, kao i čitateljima, ostavlja mogućnost da priču upotpune svojim životnim iskustvima, jer svaka je tišina drugačija i svatko se ponekad našao u njoj.
Iako je tema teška i bolna, uživala sam u ovoj knjizi. Alena Mornštajnová doista se pokazala kao autorica koju treba pratiti, koja ima dozu veličanstvenosti u svojem pisanju i drago mi je da sam je konačno upoznala.
Nakladnik: Hena com (139,00 kn)
Prevoditelj: Sanja Miličević Armada
No Comments