Ponekad, pri samom pogledu na knjigu dobijem osjećaj da ćemo se ona i ja odlično slagati. Nije to zbog naslovnice, niti zbog konstantnog pričanja o piscu i njegovim knjigama od kolega blogera, niti od uvijek dobrog odabira knjiga sada već omiljenog nakladnika. Ne, to je jednostavno osjećaj koji ne znam objasniti ali tu je, postojan do dubine moje čitateljske srži.
No, volim iznenađenja koja mi priređuje taj “osjećaj”. Iskreno, koliko god volim fantasy, to nije žanr u kojem imam toliko puno iskustva, ni približno onoliko koliko bih trebala imati s obzirom na to koliko zapravo uživam u njima. A Konačno carstvo za mene je vrlo ugodno, pozitivno i iznenađujuće otkriće, pogotovo jer sam ja vrlo specifična čitačica i često znam napomenuti da mi se u većini slučajeva ne sviđa ono što se drugima sviđa. (Ahilejeva pjesmo, gledam u tebe!)
No, ima izuzetaka. Malo ih je, ali ima. Konačno carstvo je jedan od tih izuzetaka.
Puno je stvari koje Sanderson čini jako dobro u ovom romanu i vidim zašto je tako popularan. Pokazao se nevjerojatno vještim u kreiranju potpuno originalnog svijeta, raščlanivši ga u najsitnije detalje.
A o čemu je priča?
Tisućama godina, još otkako se Lord Vladar popeo na vlast pobijedivši Dubinu koja je prijetila uništenjem čovječanstva, svijet je uronjen u pustoš sivog pepela i maglenih noći.
Iako slavljen kao božanstvo, njegova ruka čvrsto vlada svakim stanovnikom Carstva. Od svog uzašašća izbrisao je svu religiju, a jedina dozvoljena je ona koja njega slavi kao boga.
Društvo je podijeljeno u dvije klase – na plemiće i potlačene skaa, koji iako brojniji, nakon tisućljeća silovanja, ubijanja i ugnjetavanja jednostavno nemaju snage boriti se protiv svojih tlačitelja. I iskreno, tko može ubiti samoga Boga?
U tom minucioznom svijetu, nada se pojavljuje u čovjeku kojemu je dosta takvog poretka. Svjedočeći tragičnoj smrti voljene supruge, Kelsierov život se mijenja u tančine. Shvativši da u sebi ima krvi plemenitaša, koja mu omogućuje sposobnost alomancije sagorijevanja metala i iz njega izvlačiti natprirodne sposobnosti, Kelsier okuplja posadu plemenitih lopova za najveći i najopasniji posao u povijesti – ukrast će blago Lorda Vladara, Carstvo baciti u ekonomsku katastrofu te udariti na nju silinom osvetnika.
Iako je zadatak vjerojatno samoubilački, Kelsier u rukavu ima nekoliko asova – uz legendu o mitskom Jedanaestom metalu, Kelsier pronalazi i Vin, djevojku koja tek otkriva svoje moći i koja se pridružuje njihovoj družini.
Roman prvenstveno prati karizmatičnog Kelsiera, Maglorođenog s pobunom u umu i osvetom u srcu, kao i Vin, djevojku koja muku muči s povjerenjem, ali čvrste glave na ramenima i oštre pameti. U klasičnom fantasy smislu, Vin je glavna junakinja, a Kelsier mudri stari čarobnjak koji mora podučavati našeg junaka. Međutim, zaokret ovdje leži u činjenici da Kelsier nije nimalo sličan mudrom starom čarobnjaku. On je karizmatičan i genijalan, zbunjujuć, nepredvidljiv i slojevit poput svijeta u kojem se nalazi. Impresionirala me količina dubine koju je svaki lik ima kao i koliki potencijal ima za nastavke serijala.
Radnja je najjači aspekt romana. Primamljiva je, brza i upečatljiva a Sandersonova mašta je za svaku pohvalu: čini se kao da je smislio složeni, jedinstveni čarobni sustav, a zatim okrenuo ostatak radnje i svijet oko sebe. Zbog toga se knjiga osjećala kohezivno i sve se slagalo poput dijelova slagalice.
Njegova vizija i posvećenost njegovoj priči bili su divni. Sve je bilo planirano. Čak su i najmanji detalji bili važni u ovom romanu, što ga je knjigu od 600 stranica učinilo ugodnim iskustvom.
Cijela radnja knjige bila je izvrsna i nevjerojatno je kako je Sanderson uspio tako rano postaviti stvari u priči a da opet nemamo nikakvo saznanje o skrivenim motivima ili namjerama.
Takav koncept pisanja sjajan je za postavljanje radnje u ostalim romanima zbog čega nestrpljivo čekam vidjeti što Brandon Sanderson sprema za ostatak serijala.
Nakladnik: Hangar7 (169,00 kn)
S engleskog preveo: Igor Renić
No Comments