Da vam budem iskrena, već danima pišem recenziju za ovu knjigu. Noćni roditelji u meni su probudili toliko stvari, otvorili toliko zatvorenih, zaboravljenih vrata i podsjetile me koliko je zapravo roditeljstvo krhka stvar i koliko značenje roditelja, odnosno značenje oca ili majke, ne donosi famozni DNK. Nije svaki roditelj roditelj, kao što ne mora svaki roditelj biti majka ili otac u biološkom smislu. Roditelj je titula koju moraš zaslužiti. Vjerujte mi, ja to znam jer imam osobu uz sebe koja godinama pokazuje mom djetetu što znači biti otac, tata iako ih ne veže krvno srodstvo.
No, ni kod mene nije uvijek sve med i mlijeko. Naravno da uvijek ima propitkivanja radimo li dobro, usmjeravamo ih dobro, savjetujemo li ih dobro. Uvijek postoji strah, pogotovo kod supruga, hoće li ikada čuti rečenicu koja će se nadviti nad nama poput crnog oblaka i koja će biti izgovorena, možda ne namjerno ali koja će pogoditi u najbolnije mjesto – ravno u srce. Jer, svatko tko ima dijete, pa bilo to i dijete s kojim vas veže samo neizmjerna ljubav, sumnja u svoje roditeljstvo, a to nije ništa drugačije s književnicom Saskiom de Coster.
Nije sasvim slučajno što je Saskia de Coster svojoj protagonistici dala svoje ime. Autorica je djelomično svoju priču izgradila na priči vlastita života, iskoristivši je da na njoj izgradi roditeljstvo iz odnosa dviju majki.
Čini se kao autobiografski roman – no je li u potpunosti takav ili djelomično izmišljen, zapravo ne znamo.
Saskia i njezina partnerica Juli postale su majke sina Saula. Juli je biološka majka, dok je Karl, istodobno donor, otac i Saskijina srodna duša. Saskia se – prema novom zakonu – također smatra majkom. Svi odlično igraju svoju ulogu, svatko zna gdje su im granice i tko je zapravo tko. Dijete ima oca, no nikada ga neće zvati ocem jer Saul ima dvije mame, Juli i Saskiu.
No osjeća li se Saskia zaista majkom? Na početku njihove veze Juli je nagovijestila da želi imati djecu. Saskia ni sama nije željela dijete, ali je Juliju razumjela zbog vlastite želje za pisanjem. Njezin jak nagon za pisanjem bilo je dokaz koliko jaka želja može biti. U (naivnoj) pretpostavci da se stvari neće odvijati tako brzo, Saskia je dala prijedlog: odgajat će dijete s Juli ako može zadržati slobodu pisanja. Zapravo, Saskia se sebično nije htjela odreći Juli i njihove veze a sada, s djetetom, Saskia mora pronaći svoju novu ulogu.
Strah od predanosti, roditeljstva, veze, odgovornosti, biti roditelj, nesigurnost sve to osjećamo kroz njezino pripovijedanje.
Za nju, Noćni roditelji poklapaju se s njezinim stanjem duha. Osjeća se izgubljenom i zaglavljenom u svijetu na koji je sama pristala. Smatra se neprikladnom za majčinstvo koje joj ne dolazi prirodno, pa si počinje predbacivati stvari na koje je pristala samo iz straha da ne izgubi voljenu osobu, a koje nije željela.
Istodobno, dok se bori s osjećajem (nametnutog) majčinstva, Saskia se bori i s osjećajem da je njezino pisanje ugroženo. Boji se da će joj majčinstvo stati na put pisanja, da će izgubiti svoju bit, nesvjesna da se tim pitanjem bave svi roditelji.
Kada započinjem ja, a kada moje dijete? Što znači nazivati se majkom? Što bi ona, kao (ne)majka trebala osjećati prema (svom) djetetu? Je li sve tako biološki određeno ili majkom možete postati čak i ako biološka veza s djetetom ne postoji?
Noćni roditelji ne odgovaraju na ta pitanja. Odgovori se traže duboko u čitatelju.
A ljubav? Ljubav je onolika koliko joj dopustimo da naraste.
Nakladnik: Hena com (139,00 kn)
Prevela s nizozemskog: Maja Weikert
No Comments