Pletenica moje bake najnovija je priča Aline Bronsky koja je ponovno smještena među izbjeglice ruskog kontinenta i s kojom, još jednom, stvara dominantnu baku koja nije nimalo simpatična, ali mi je ipak prirasla srcu.
Maks je dječak koji sa svojim djedom Čingizom i bakom Margaritom imigrira iz Rusije u Njemačku. S jedne strane, Maks je zjenica bakinog oka, dok s druge, ta ista baka njegov život vodi pod budnim nadzorom u maniri strogog, vojničkog režima.
Margarita je u potpunosti posvećena Maksovom odgoju, a posebno je zabrinuta za njegovo zdravlje. Jednostavno je previše stvari koje Max ne smije raditi, a prema njezinim riječima Maks pati od kroničnog bronhitisa, kroničnog sinusitisa, kroničnog gastritisa, umjerene kratkovidnosti, alergija i još mnogih, mnogih bolesti i zahvaljujući njezinoj predanoj brizi on je i danas živ.
Teška srca ostavlja ga samog u školi; Margo je sigurna da je tamo uvijek na rubu smrti.
No, suprotno bakinim očekivanjima, Maks je zapravo vrlo inteligentan i posve zdrav dječak koji je preživio mnogobrojne izazove i svojom velikom pronicljivošću sve je češće primjećivao da ona nije uvijek u pravu, dok je svog sudruga koji stoički prihvaća bakine torture, pronalazio u djedu. Njezin čvrsti nadzor i dominaciju oboje shvaćaju vrlo lakonski – čak i nakon što se djed zaljubi u drugu ženu i okrene ionako neobičan obiteljski život.
Malo-pomalo iz cijele se te zavrzlame razvija obiteljska priča i odjednom se ta obitelj učini posve normalnom – ma koliko luda bila. Usprkos apsurdnim ponašanjima likovi su izvanredni i simpatični, dok je cijeli roman šokantno napisan, ali i šokantno smiješan zahvaljujući uspješnom autorskom stilu pisanja. Osobnost bake prikazan je na tako bizaran način da je gotovo zadovoljstvo čitati roman. Svijet ovog romana malen je, ali gusto prepleten šaljivom patetikom koju tu bizarnost ublažuje.
Pletenica moje bake priča je koja je usredotočena manje na radnju nego na jedinstvenost i razradu pojedinih likova/ protagonista. A to su uistinu jedinstveni, stilski dotjerani i višeznačni likovi koje nećete uskoro zaboraviti i koji unatoč svojoj snazi nikada ne gube svoju autentičnost.
Upravo me zato Alina pridobila s tim svojim posebnim, specifičnim stilom. Opisi svih tih situacija iako su jezoviti i zastrašujući ispričani su s puno humora i samokritičnosti dok su njeni životopisni pripovjedači ključni element priče i koliko god se na prvi pogled čine grubi, čudni i luckasti, kad ih se bolje upoznaju postaju dragi i simpatični.
Alina ima sposobnost izraziti humor u najtežim životnim situacijama.
I upravo se o tome radi, ona mala iskustva u životu koja likovi proživljavaju, koja su ponekad jednako banalna koliko su i važna, a opet im se uvijek govori na takav način da čitatelj uvijek želi čitati dalje i nikad ne gubi zanimanje.
Ako vam se svidio stil Alininog pisanja, od srce preporučujem i Posljednju ljubav babe Dunje te Najljuća jela tartarske kuhinje koja također odišu Alininim poznatim crnohumornim stilom.
Nakladnik: Naklada Ljevak (129,00 kn)
Prevoditelj: Bojana Bajić
No Comments