Nevidljivi život Addie LaRue knjiga je koja već danima, mjesecima poput paštete iskače u objavama s mnogobrojnih (stranih) profila u kojima svi doslovno hvale ovu knjigu. Znajući sebe i moj ukus, a i razočarenje prilikom čitanja tih najhajpanijih knjiga, odlučila sam da ću je prvobitno preskočiti. Barem dok ne prođe cijela strka i frka oko knjige, dok se ne slegne prašina, kako bi mnogi rekli.
No, jedna kava i razgovor s dragom prevoditeljicom Jelenom Pataki promijenilo je moje mišljenje. Zbog toliko hvale prema knjizi a i zbog istog ukusa u knjigama, objeručke sam prihvatila da mi nema druge nego da nestrpljivo, baš poput svih, čekam knjigu na našim policama.
Ženama je uvijek bilo teško biti – žena. Dovoljno je bilo roditi se kao takva da bi te snašla teška i zahtjevna uloga. Mnogi bi rekli i sudbina, jer svaku je ženu stoljećima čekalo isto – biti supruga, majka i domaćica, bespogovorno služiti mužu i odgovarati obitelji.
Addie LaRue nije htjela takvu sudbinu. Njezin unutrašnji svijet, njezine misli, nade i snovi bili su življi od svijeta u kojem je živjela. Imala je potencijala, talenata, nagona i strasti ali kočio ju je mentalitet i prokletstvo stoljeća u kojem se rodila.
U njezino vrijeme, za ženu, misliti vlastitom glavom, upravljati vlastitom sudbinom i životom bilo je nemoguće.
A Addie je žudjela. Željela je gospodariti svojim životom, živjeti punim plućima. Žudjela je za ispunjenjem koje je mogla ostvariti samo ako je uslišaju bogovi. I molila se… danima, mjesecima, no nitko joj nije odgovarao.
Sve dok, u trenutku čistog očaja ne učini ono što su je savjetovali da ne čini – molila se Bogovima koji se odazivaju noću. I nije je bilo briga, Addiena jedina želja bila je biti slobodna, neovisna, iako još nije znala kako bi to moglo izgledati – uostalom, čitav je život proživjela u jednom malenom selu.
No vrag se odazvao na njezine molitve i iskoristio njenu nepažnju prilikom biranja riječi te izobličio njezinu definiciju neovisnosti. Addie je dobila što je željela – slobodu, uz dodatni bonus – vječnu mladost, no i prokletstvo koje svakog sprječava da je se sjeti, čak i nemogućnost da izgovori vlastito ime. Daleko je od sna da postane kovač vlastite sudbine a preblizu prokletstvu usamljenosti, koje nikako nije htjela.
Tri stotine godina vladalo je njezino prokletstvo. Tri stotine godina usamljenosti, zaborava i traženja sigurnosti. Ostavljala je male mrvice sebe kroz povijest i umjetnost sve dok jednog dana u jednom antikvarijatu u New Yorku nije susrela Henryja koji joj je rekao : “Sjećam te se”.
I tada se sve promijenilo.
Sve o Addie LaRue potpuno me oduševilo! V.E. Schwab dala je novi sjaj već dobro poznatoj temi (pogodbu s vragom) stvarajući Addie, usamljenu djevojku koja nije htjela besmrtnost, niti ono što je dobila, nego samo biti slobodna, odabrati svoju sudbinu, krojiti vlastiti život kroz vlastite, a ne tuđe odabire. Uostalom, ne želimo li to svi?
Teško je napraviti sažetak bez otkrivanja previše, ali Nevidljivi život Addie LaRue očaravajuća je tapiserija satkana od slomljenog srca i očaja, a opet, negdje usred patnje, čista radost življenja. I možda vam svima ovo zvuči toliko isklišeizirano, no koliko puta smo pokušali živjeti po svom, no netko nam se (ili nešto) ispriječilo na putu? Koliko puta smo snivali, planirali i onda čeznuli za propalim planovima?
Čežnja… nije li ona ponekad okosnica našeg života u kojem želimo i koje ostaje samo na tom, na želji?
Sveukupno, ova knjiga natjerala me da žudim za tolikim stvarima, a istovremeno me tjera da preispitujem što je glad. Žudjeti za vlastitom slobodom, žudjeti za nekim tko će vidjeti sve dijelove vas, ogoljene, onakvima kakvi stvarno jeste bez pretjerivanja ili zablude… Jednostavno osjećam da je ova knjiga dotaknula mnoga ljudska iskustva, ali na tako nevjerojatno sirov i nerazlučivo lijep način.
Sve u svemu, Nevidljivi život Addie LaRue lijepa je priča, možda malo spora, za one koji vole življi i brži protok radnje no ova priča je priča koja se polako čita, u kojoj se polagano uživa, prepuna raznih pitanja i osjećaja. Nevidljivi život Addie LaRue definitivno je jedna od onih knjiga koja se ne zaboravlja.
Nakladnik: Sonatina naklada (149,00)
S engleskog prevela: Jelena Pataki
No Comments