Oh, da! Susan Green zbilja je posebna! Oduvijek ju je “krasilo” nepogrešivo razmišljanje i njezina ju je logika oduvijek imala smisao, pogotovo kada ju je ona držala daleko od nepotrebnih zavrzlama i mnogobrojnih (ljudskih) komplikacija.
Za Susan, upravo takav “kao po špagi” život bio je jedini prihvatljiv život. Ona je inteligentna žena, snažne volje i neovisna. Uživa u vlastitom društvu i u društvu svojih najdražih kaktusa koje izuzetno pazi no, koji joj, iz nekog nepoznatog razloga nikada ne cvjetaju.
Prijatelji, pa čak ni bliski obiteljski odnosi joj jednostavno ne trebaju. U svom životu ona ima potpunu kontrolu i nema vremena za komplicirane odnose, duge isprazne razgovore ili dokolicu koja učestalo obitava među njenim kolegama na poslu.
Voljela je jednostavnost, svoj posao stručnjakinje za procjenu financijske neizvjesnosti i rizika, malen i jednostavan stan i vezu, koja je funkcionirala već godinama a koja se sastojala od večera, posjeta kulturnim događanjima i, naravno, seksa.
Čisto da razjasnimo – ovo je bila veza u kojoj su obje strane imale koristi, no nikada nije u njoj vladala neka emocionalna povezanost a ponajviše ljubav. Na ovu vezu, Suzan je gledala više kao dobro sklopljen posao, skroz dok su u njemu (bez ikakvih emocija) uživale obje osobe.
Kod nje očigledno, vladaju zakoni logike i pretjerane učinkovitosti, dok bi se mnogi složili da kod nje više vladaju zakoni društvene i emocionalne zakinutosti.
No, dvije vijesti iz temelja ruše Susaninu sigurnost: bratov poziv koji joj javlja da im je majka umrla i još neočekivaniju, da je trudna u četrdesetoj godini. Iznenađujuće, Susan toliko ne tuguje zbog smrti majke, više je u cijeloj toj priči smeta što je ona napravila oporuku i obiteljsku kuću ostavila bratu i što je upravo zbog te gnjavaže sve vraća u prošlost, u djetinjstvo zbog kojeg je i odrasla u ženu koja nikamo ne pripada.
Kada sam počela čitati Kaktus, očekivala sam nešto poput S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu (jer su se mnogi referirali na taj roman) no Eleanor je bila dirljiva, ali tužna, dok Kaktus ima protagonisticu koja je jednako distancirana i kratka, ali opet previše racionalna.
Nekako se ljudi bolje povezuju s pomalo luckastim nego s previše racionalnim osobama, zar ne?
No, iskreno, volim takve knjige. Znate kada čitate nešto i kada vas sve uvjerava da je neka osoba razumna, logična, neosjećajna i da uživa u životu koji vodi a zapravo u isto vrijeme u vama buja osjećaj da upravo ta osoba nešto sakriva? I onda BUM! Istina! Nešto stvarno nije u redu s njom.
I možda se njezina feministička, iskrena i (pre)često neobična priroda neće svidjeti svim čitateljima. Možda će vam njezin stav “ja mogu sve sama ili ja sam sama sebi dovoljna” ići na živce ili ćete doživjeti nesposobnost povezivanja s njom. No, ja sam uživala u Suzaninoj metamorfozi.
Susan je kaktus – bodljikava, samoživa, iritantna, kao što i naziv romana, ne tako suptilno, sugerira. Ona je gurnuta na staze običnih ljudi sa svim njihovim manama i slabostima, izazivajući veliku iritaciju i nitko je iskreno ne bi volio u svom društvu…… ali kako knjiga napreduje i ona se zapliće u komplicirane, neuredne, stvarne životne situacije i shvaća da život nije samo jedan ravna linija. On ima i uspone i padove. Mogućnosti.
I onda procvjeta.
Nakladnik: Znanje (129,00 kn)
S engleskog prevela Mirjana Valent
No Comments