voštani princ, naklada fragment, miro morović

Voštani princ, Miro Morović

Oni koji čitaju i pregledavaju moj blog znaju da sam ja jedna od onih koji rijetko, ali stvarno rijetko čitaju domaće autore. Najveći razlog tomu je moja nepovjerljivost kada su oni u pitanju, pa u moru izbora, češće posegnem za stranim no domaćim autorima.

No, ako ih i uzmem (i to je vjerujte mi komplicirani proces biranja romana) onda ćete negdje u kasnijem osvrtu sigurno primijetiti kako čestu sama sebe kudim i pitam zbog čega to ne radim češće. Jer dobrih hrvatskih autora ima, a Miro Morović sa svojim prvijencem Djeca slijepog kovača definitivno se pokazao kao jedan od onih autora koji me pozitivno iznenadio ali i koji se ugodno smjestio na moju obaveznu listu autora čiji se romani ne propuštaju.

Zato se Voštani princ, čekao s velikim nestrpljenjem i strepnjom. Iskreno, mislim da su strah i strepnja bili postojani s obje strane. I kod Mire, kao autora, i kod nas, kao čitatelja. Očekivanja su bila takva, da nas je bilo strah da sve to nestrpljenje, znatiželja i očekivanja u konačnici ne budu zadovoljena.

Miro, kao i u Djeci slijepog kovača odmah na startu baca udicu i uspijeva nas prikačiti uz samu priču. Ciča je zima, grad je okovan snijegom a jedna djevojčica preplašeno trči šumom, nakon čega joj se gubi svaki trag. Sedam dana kasnije u jednom od kaveza gradskoga zoološkog vrta pronađeno je tijelo dvadesetčetverogodišnje djevojke. Igrom slučaja, ili bizarnih okolnosti u sam slučaj se uplete Andrew Frame, detektiv koji već dulje vrijeme nije omiljen u javnosti i policijskim krugovima, ali koji ima sve predispozicije da otkrije i najmanji mogući trag koji će nas odvesti prema ubojici.

A kako se priča odmiče sve dalje, u potragu će se umiješati i novinarski dvojac, koji će biti u potrazi za odgovorima na vlastita pitanja i ponekad biti uspješniji od Andrewa u otkrivanju tragova. Te perspektive s dva “tabora” koji su u potrazi za istinom pružaju čitatelju da se poistovjete s likovima i grčevito uključe u samu priču.

Andrew Frame, naš stari prijatelj iz Djece slijepog kovača, jedan je od onih junaka koji će vas se definitivno svidjeti unatoč demonima prošlosti koji nosi u sebi. Jasno nam je zašto ima reputaciju zbog koje je neomiljen među kolegama policajcima, no on se pretjerano ne zamara s tuđim osjećajima. Osebujnog i pomalo neugodnog karaktera, naizgled tvrd i krut, arogantan i svadljiv sve su to karakteristike koje pridodaju zanimljivosti lika. Pogotovo kad shvatite da mu je Miro dao “novu dubinu” pa se ispod takve fasade zapravo skriva vrlo zanimljiva, osjećajna i privržena osoba.

Mogu slobodno reći da me radnja opčinila, da je napetost sveprisutna, da se sve tajne ovog slučaja otkrivaju postupno ali detaljno te da je prepuna zagonetaka zbog kojih ćete okretati stranice, u potrazi za istinom. A ako mislite da ćete pogoditi tko stoji iza ubojstava, shvatit ćete da su vam šanse za pogodak minimalne, štoviše nikakve.  Ono što će vam Miro Morović prirediti na kraju romana, nećete nikako očekivati a detalji koje je ukomponirao u ovu istragu, samo će vam dokazati da je Miro napravio roman s izvrsno konstruiranom radnjom, koja drži od početka do kraja.

Mogu slobodno reći da je Voštani princ dostojan nastavak svoga prethodnika. Onima koji su bili u istom iščekivanju nastavka kao i ja ( pa čak i onima kojima će ovo biti prvo upoznavanje s Mirinim knjigama), mogu slobodno reći  – navalite na čitanje! Definitivno nećete zažaliti!


Nakladnik: Naklada Fragment ( 139,00 kn)

No Comments

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.